četvrtak, 19. ožujka 2015.

Savjeti i preporuke profesora El-Gavsânija

Profesor Jahjâ el-Gavsâni osoba je koja se dugo bavila fenomenom ucenja Kur’ana napamet. Posjetio je brojne zemlje u kojima žive muslimani s ciljem upoznavanja metoda pamcenja Kur’ana napamet. Autor je veoma znacajne studije Kejfe tahfezu-l-Kur’ane-l-kerim (Kako ceš nauciti Kur’an casni napamet) koja je prevedena na bosanski. U toj knjizi on iznosi osnovna pravila i prakticne metode za memorisanje Kur’ani-kerima. U nastavku ukratko iznosimo njegove preporuke i savjete upucene onima koji žele nauciti Kur’an napamet.
1. Iskrenost (ihlâs) tajna je uspjeha i Allahove pomoci. Osoba koja želi nauciti Kur’an napamet treba zanijetiti da to cini radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi nekog dunjaluckog interesa.
2. Ucenje u mladosti je poput klesanja u kamenu. To treba biti podstrek našoj djeci i omladini da se što više angažuju na polju memorisanja Kur’ana u mladalackom dobu. I starije osobe mogu nauciti Kur’an napamet, ali to je tada mnogo teže.

3. Biranje odgovarajuceg vremena, jer covjek teško memoriše u stanju napetosti i uznemirenosti. Treba nastojati uciti u vrijeme kada je okolina tiha a duša odmorna i bezbrižna.
4. Biranje mjesta za ucenje takode je bitan faktor, jer ucenje napamet se razlikuje od slobodnog citanja. Poželjno je da mjesto ne bude pretrpano slikama i rezbarijom, ukrasima i predmetima koji odvracaju pažnju. Bolje je da mjesto bude što zatvorenije pod uslovom da je vazduh svjež i cist. Hatib el-Bagdadi je rekao: “Najbolja mjesta za ucenje su sobe na gornjim spratovima, kao i mjesta na kojima nema stvari koje odvracaju pažnju ili gdje ce osoba na neki nacin biti uznemirena…” Najbolje mjesto koje mi predlažemo je džamija, zato što covjek u njoj cuva svoja tri organa: oko - jer u džamiji ne vidi haram; uho - jer na tom mjestu ne cuje ono cime Allah nije zadovoljan; i jezik – jer tu govori iskljucivo dobro. Ta tri organa predstavljaju glavne instrumente pomocu kojih se uci Kur’an i ako su oni sigurni, tada je i pamcenje stabilno i kvalitetno.

5. Melodicno i oduženo citanje Kur’ana, tj. ucenje sa tedžvidom, ucvršcuje ajete u memoriji, jer Kur’an ima svoju specificnu muzikalnost i sklad, tako da uho koje je ranije culo opetovano glasno ili poluglasno ucenje odredenog kur’anskog teksta, u vecini slucajeva, lahko prepozna i osjeti eventualnu pogrešku.
6. Korištenje samo jednog primjerka Mushafa za vrijeme memorisanja i ponavljanja naucenog gradiva. Nije poželjno uciti iz razlictih primjeraka (izdanja) Mushafa jer to stvara zbrku i remeti poredak memorisanih ajeta.
7. Ispravno izgovaranje prije memorisanja. Da bi to bilo ostvarivo osoba mora poznavati arapsko pismo i biti dobro uvježbana u citanju kur’anskog teksta gledajuci. Preporucljivo je da kandidat prouci pred svojim mentorom (muhaffizom) zadano gradivo gledajuci, pa onda to memoriše, jer je jako teško ispraviti ono što se pogrešno memoriše.

8. Uvezivanje naucenog gradiva putem zvucnog i vizuelnog povezivanja krajeva i pocetaka ajeta. Ovome se mora posvetiti dovoljno pažnje s obzirom da stajanja izmedu ajeta predstavlja vecini ucaca hifza poteškocu; kako dalje zapoceti, odnosno šta dolazi poslije ajeta na cijem kraju se zastalo.
9. Ponavljanje kur’anskog teksta koji se želi memorisati, a ono se razlikuje od osobe do osobe, jer memorija kod svih ljudi nije ista; neki pamte brzo, sa malim brojem ponavljanja, dok neki moraju mnogo puta ponavljati da bi zapamtili. Ponavljati se može u sebi a i naglas. Ponavljanje u sebi preporucuje se prije spavanja. Na taj nacin utvrduju se: slika naucenog gradiva, položaj i redoslijed ajeta itd.
10. Kontinuirano ucenje svakog dana mnogo je bolje od isprekidanog. Primjer kapi koje uzastopno kapaju na stijenu te naprave u njoj udubinu – dovoljno govori. Naravno, onaj ko uci Kur’an napamet treba odrediti dane u kojima ce se odmarati, ali jako je bitno imati kontinuitet u ucenju. Treba izbjegavati da se uci u stanju zamora i nedostatka volje. Naprotiv, kandidat treba da, kada osjeti zamor, prede na ono što ce ga osvježiti poput citanja neke price, zanimljivosti, poezije itd.

11. Lagahno i tiho ucenje bolje je od brzog i stihijskog. Zjenica ljudskog oka ima vrlo važnu ulogu u procesu ucenja. Ona je poput sociva kamere. Snimatelj pažljivo i bez žurbe pomjera kameru po prizorima koje želi snimiti, pazeci da mu ruka bude mirna. Isto tako, treba postupati onaj ko želi da nauci stranicu iz Kur’ana. Prvi put treba polahko procitati prvi ajet i pažljivo ga fiksirati pogledom. Zatim se jezikom tiho ponavlja da bi on ostao u pamcenju. Što je ucenje lagahnije i mirnije rezultat ce biti bolji. Iskustvo je pokazalo da se ajeti, koje onaj ko uci hifz uz veliku koncentraciju, polahko i tiho, i koje ucac više puta ponavlja i tek tada ih smatra naucenim, daleko cvršce urezuju u memoriju od drugih. I sami hafizi osjecaju da neke sure znaju bolje od drugih. A to je zato što su u njih uložili veliki trud.

12. Koncentrisanje na slicne ajete otklanja zbrku. Kur’an je knjiga koja sadrži mnogo slicnih ajeta. Nekada je razlicito samo jedno slovo kao što je slucaj u 78. ajetu sure El-E’arâf (fe asbehu fi dârihim) i 67. ajetu sure Hud (fe asbehu fi dijârihim). Ponekad se ta razlika ocituje samo u odredenom clanu (el) kao npr. 61. ajetu sure El-Bekare (ve jaktulune-n-nebijjine bigajri-l-hakk) i 112. ajetu sure Ali ’Imrân (ve jaktulune-l-enbijâ’e bigajri hakk). U prvom slucaju rijec el-hakk je s odredenim clanom a u drugom bez njega. Takva i slicna mjesta stvaraju velike poteškoce prilikom ucenja hifza i zato je potrebna maksimalna koncentracija prilikom ucenja. Skretanje pažnje od strane mentora, takoder, uveliko pomaže kandidatu da ima u vidu ove slicnosti. O tim, na prvi pogled istim ajetima, postoje i zasebna djela kao što su El-Burhân fi mutešâbihi-l-Kur’an (El-Kerimâni); Mutešâbihu-l-Kur’an (Hasan el-Munâvi); Dabtu-l-mutešâbihât fi-l-Kur’ani-l-Kerim (Muhammed es-Sagir) i dr.
13. Stalna veza sa muhaffizom (mentorom) nasušna je potreba svakog ucaca hifza. Muhaffiz je u ovom slucaju ucitelj koji pored poducavanja ucenika ispravnom izgovaranju kur’anskih rijeci, takoder, bodri svog ucenika, otklanja probleme na koje ucenik nailazi u procesu pamcenja, upozorava ga na medusobno slicne ajete, podsjeca ga na priklanjanje Allahu i nagradu koja ocekuju hafize, itd. To bodrenje veoma je bitan faktor na putu do konacnog cilja - hafizluka, jer kandidat prolazi kroz brojne krize na tom putu. Zato je veoma važno da osoba koja želi (na)uciti Kur’an napamet pronade dobrog muhaffiza. Uslovi koje muhaffiz treba da ispunjava su: a) da bude ispravnog akideta (vjerovanja) i da ga krase visokomoralne osobine; b) da detaljno poznaje Kur’an; c) da bude sposoban da drugima prenese svoje znanje.

14. Osoba koja želi postati hafiz Kur’ana mora se cuvati od griješenja i svoj prakticni život uskladiti s propisima Kur’ana. Ustrajnost u ibadetima obasjava srce, spušta smirenost i na taj nacin dovodi do cistoce uma i spremnosti na ucenje. Poznati ashab, ’Abdullah b. Mes’ud rekao je: “Ja vjerujem da covjek zaboravlja ono što je znao zbog grijeha koji je pocinio.” Imama Malika b. Enesa pitali su da li nešto pomaže hifzu (dobrom pamcenju), pa je odgovorio: “Ako nešto pomaže pri tome onda je to napuštanje grijeha.”
15. Sistematsko obnavljanje ucvršcuje nauceno. Proces obnavljanja isto tako je važan kao i samo ucenje te mu se mora posvetiti velika pažnja. Može se reci da je obnavljanje cak i važnije od ucenja, jer kandidat ucenju novih stranica pristupa draga srca i s velikim entuzijazmom i željom da postane hafiz. Ponavljanje ranije naucenih stranica je teško i zahtijeva velik trud i strpljenje. Bez ponavljanja, naucene stranice brzo se zaboravljaju. Imam Dža’fer es-Sâdik rekao je: “Srce je zemlja, znanje je bilje, a obnavljanje je voda. Kada zemlji nestane vode bilje ce se osušiti.”

16. Cjelovito razumijevanje vodi ka svestranom hifzu. Razumijevanje kur’anskog sadržaja uveliko pomaže u procesu pamcenja. Medutim, to nije generalno pravilo jer Kur’an se može (na)uciti napamet i bez razumijevanja njegovog sadržaja. Evidentno je da i malo dijete pamti Kur’an iako ne razumije njegovo znacenje. Isti je slucaj i s narodima kojima arapski nije maternji jezik. U svijetu postoji velik broj ljudi koji znaju cijeli Kur’an napamet a ne razumiju nijednu arapsku rijec. No, ucenje Kur’ana s razumijevanjem svakako je mnogo korisnije i bolje.
17. Jak motiv i licna želja za ucenjem Kur’ana. Cilj svakog iskrenog muslimana je sticanje Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Jedno od najznacajnijih sredstava za postizanje tog cilja je Kur’an casni. Poznati su hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., govori o velikoj nagradi i izvanrednim pocastima koje je Allah, dž.š., pripremio hafizima kao i svima onima koji su stalno bili uz Kur’an, ucili ga i živjeli po njegovim propisima. To su sasvim dovoljni motivi da se muslimani, i mladi i stari, usmjere ka ucenju Kur’ana.
18. Dova Stvoritelju i traženje pomoci od Njega je vjernikov put ka olakšanju svih poteškoca. Ucac hifza treba imati cvrst oslonac u Allaha i stalno Mu se obracati molbom za pomoc. Allah Uzvišeni, doista, nece odbiti iskrenog molitelja: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravome putu.” (El-Bekare, 184)

* * *
To su savjeti i preporuke profesora El-Gavsânija. Iznijeli smo ih u ovom prilogu zato što do njegove knjige Kejfe tahfezu-l-Kur’ane-l-Kerim (Kako ceš nauciti Kur’an casni napamet) veci broj citalaca, vjerovatno, nece moci doci. S obzirom na veliku iskustvo koje cijenjeni profesor ima na polju ucenja Kur’ana napamet smatramo da ce ovi savjeti dobro doci svakome ko želi postati hafiz Kur’ana. Uz pridžavanje navedenih savjeta i, naravno, iskren nijet, cvstu volju, veliku upornost i istrajnost (o cemu smo govorili u prvom dijelu našeg priloga), kandidat ce, s Allahovom, dž.š., pomoci uspješno završiti ovaj posao i uvrstiti se, inša-Allah, u plejadu hafiza. Molimo Svevišnjeg Allaha da omoguci da se u našoj dragoj domovini Bosni i Hercegovini Kur’an uvijek uci, pamti i prakticno primjenjuje, jer on je, doista, garant našeg opstanka. “Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El-Enbijâ’, 10)

Nema komentara:

Objavi komentar