12 vrsta džihada korisnih za svaku ženu

U vremenu kada se riječ džihad širom svijeta skoro isključivo tumači u kontekstu svirepih terorističkih djela, ali i vremenu podmuklog podmetanja njegovih definicija kroz ideologije ovih ili onih, te skoro oduševljenog prihvatanja takvih tumačenja od strane njima sličnih, važno je podsjetiti na osnovno značenje riječi koja je dio vjernikovog svakodnevnog života. Džihad je prvenstveno borba svakog od nas sa vlastitim slabostima i iskušenjima s kojima se susrećemo, način na koji poboljšavamo sami sebe i tako stičemo Božije zadovoljstvo.
U ovom članku vam donosimo listu 12 vrsta džihada koje možete usvojiti i na kojima možete raditi, namijenih ženama.
1. Budite u formi
Džihad usmjeren ka postizanju tjelesne forme je potreban svakoj ženi, ne samo jer doprinosi vašem fizičkom izgledu (koji vas čini samouvjerenima), nego i zbog toga što doprinosi zdravijem stilu života s kojim postižete više energije, snage i izdržljivosti. Kosti će vam biti jače, bolje ćete spavati, i generalno ćete više uživati u životu.
2. Osjećajte se dobro u svojoj koži
Možda i najznačajniji džihad koji žena može imati je onaj koji zahtijeva poštivanje same sebe i osjećaj ponosa zbog onoga što jeste i onog za šta se zalaže. Džihad koji vas tjera da živite u skladu s onim što jeste, bez izvinjavanja drugima i bojazni da ćete imati posljedice zbog toga. Jednostavno, kada ste svjesni ko ste i odakle dolazite. Ovo je proces kroz koji svakodnevno prolazi svaka od nas i definitivno zaslužuje da bude na ovoj listi.
3. Istražujte svijet
Ovo je džihad koji vam može promijeniti život. Džihad koji vas tjera da vidite svijet koliko god možete. Zašto? Zato što putovati ne znači samo posjećivati nova mjesta, nego i upoznavati nove ljude. To poboljšava vaše razumijevanje drugačijih kultura, naroda i religija. Proširuje vaše horizonte na način da oni obuhvataju običaje i tradicije širom svijeta. Sve to povećava toleranciju zato što samom interakcijom s ljudima iz različitih kultura uviđate da oni nisu toliko drugačiji od vas.
4. Smijte se
Tačno je da je smijeh zarazan – a koja zaraza je bolja od one koja ujedinjuje ljude i povećava sreću? Učiniti nečiji dan malo boljim na način da ga uspijemo nasmijati može biti i jeste bitno za svakog čovjeka i u duhovnom i tjelesnom smislu. Smijeh može učiniti da ljudi promijene svoju perspektivu o vama, njihovom danu, rapsoloženju, pogledu na život ili trenutnim okolnostima –  sve to u konačnici doprinosi promjeni, bilo u vašim ili životima drugih ljudi.
5. Pronađite pravu ljubav
Džihad za ljubavlju je na vrhu liste mnogih od nas. Potraga za onom osobom s kojom ćete biti zauvijek. Za nekim ko vas upotpunjava, usrećuje, podržava vaše snove i težnje. Osobom koja vas prihvata zbog VAS – bez želje da vas zamijeni. Džihad za ljubavlju se ne mora sastojati samo od potrage za nekim posebnim s kim ćemo provesti život – ljubav je veoma važna u svakodnevnom životu, zato što je ona srž našeg pozitivnog stava prema ljudima, koji gradimo s nadom da svijet činim boljim i mjestom s više ljubavi.
6. Hranite svoj um
Doprinos vašem intelektu je uvijek dobra ideja. Ovdje se ne misli samo na to da otrčite do biblioteke i prođete kroz što više Platonovih, Heziodovih i Volterovih knjiga. Hranjenje uma uključuje i obraćanje pažnje na svijet oko vas, logično i kreativno razmišljanje. Uključuje i informisanje šta se dešava u svijetu koji je izvan Cosmopolitana ili Voguea. Stoga, sljedeći put kada budete na trafici, kupite i novine i informišite se o tome šta se dešava oko vas i u svijetu.
7. Izbjegavajte dramu
Izbjegavajte svu dramu u životu koja vas sputava ili utječe na vašu sadašnjost i budućnost. Umjesto toga, Umjesto toga, dajte prednost džihadu kojim ćete se fokusirati na stvari poput posla, škole, porodice i prijatelja, fokusirajte se na stvari koje nisu toksične po vas!
8. Poštujte sebe i druge
Ogromna je potreba za poštovanjem, ne samo u vezama, nego i na radnom mjestu, prema drugim religijama, te kulturalnim uvjerenjima i tradicijama. Osim toga, važno je i poštovanje žene prema vlastitom tijelu i umu. Džihad usmjeren ka poštivanju sebe i drugih je ono što vas čini osobom s kojom ljudi mogu otvoreno komunicirati i koja je cijenjena. Tako poštivanje rezultira poštovanjem od drugih.
9. Borite se protiv stereotipa
U svijetu kojem živimo, stereotipi su za mnoge postali vodič za pojednostavljenje i razumijevanje ljudi i grupa. Međutim, kada stereotipi počnu da vas ograničavaju i koče u rasuđivanju, tada postaju štetni za ljudski razvoj i razumijevanje. Mnoge od nas se svakodnevno suočavaju sa stereotipima. Možete srušiti stereotipe o sebi tako što ćete pružiti priliku ljudima da vas upoznaju. Tada obično shvate da su vas pogrešno procijenili. Osim toga, možete biti začetnik lančane reakcije koja može imati pozitivniji efekat nego što možete i zamisliti.
10. Učinite svaki dan bitnim
Svi želimo napustiti ovaj svijet vjerujući da je naš život nešto značio nekome ili nečemu, da nismo nijedan dan uzeli zdravo za gotovo. Da smo živjeli najbolje što smo mogli i napravili neku promjenu – koliko god mala ona bila. Džihad koji će tome doprinijeti je džihad koji svaka žena treba da vodi. Život je vrijedan dar. Nemojmo ga protraćiti.
11. Dijelite s drugima ono što imate
Dijeliti ne znači samo posuditi komad odjeće sestri ili prijateljici. Dijeliti znači davati svoje usluge, ljubav, novac, hranu i vrijeme onima kojima su potrebni. Potražite na internetu oganizacije kojima su potrebni volonteri, volontirajte u svojoj zajednici, volontirajte za svoju porodicu u kući. Pranjem suđa umjesto mame, posjetom bolesnom prijatelju, slušanjem usamljene osobe – svim tim djelima pokazujete drugima koliko ste brižni i inspirišete ih da i oni budu takvi.
12. Udaljite se od telefona
Koliko puta ste sjedili s prijateljima na kafi i uhvatili se kako svi redom gledate u telefone? Džihad kojim se fokusiramo na ono što je važno i ispred nas (u ovo ne spada telefon!) je također bitan. Sljedeći put kada izađete s drugaricama, porodicama, mužem ili momkom – ostavite telefon gdje mu je i mjesto (u torbici) i insistirajte da to urade i ljudi s kojima ste izašli. Telefon će i dalje biti tu nakon izlaska, ali nove uspomene koje ste stekli neće.
(prilagođeno sa: lifestyle.allwomenstalk.com/)

poučno

Muž i žena su šezdeset godina braka živjeli zajedno i nijedno od njih nije krilo ništa od svog bračnog partnera. Bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo. Među njima nije bilo tajni.
Ali supruga (tada već starica) je čuvala sanduk na ormaru i upozoravala više puta muža da ga ne otvara i ne pita šta je u njemu. Muž je poštovao njenu želju pa tako nije ni pokušavao saznati šta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je žena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojani.
Tužan i nesretan muž je počeo razmišljati kako će ostati udovac i počevši razgledati stvari svoje žene koje je naumio sačuvati za uapomenu, pade mu na pogled na sanduk. Uzeo ga je i odnio do kreveta svoje žene, koja se ugledavši sanduk osmjehnula. Uplakanih očiju, gledajući svog voljenog muža, kog će uskoro napustiti, rekla je: "Sad ga možeš otvoriti!" Muž je otvorio sanduk i našao u njemu dvije lutke, igle za šivenje i 25.000 novca, upitao je: "Zašto si čuvala ove stvari u sanduku?"
Odgovorila mu je šapatom:
"Kad sam se udala bika mi je rekla da je tajna dobrog i uspješnog braka ostavljanje svađe i prepirke i nasavjetovala me da kad se god naljutim na tebe, uzmem igle i konac i sašijem lutku."
Ovdje je skoro zaplakao, pomislivši: "Samo dvije lutke?! Znači za šezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!"
Iako je bio tužan zato što mu je žena ležala na samrtnoj postelji osjetio se sretnim, jer je nije naljutio osim dva puta... "Dobro," rekao je, "saznali smo tajnu lutki, a šta je sa 25.000 koje su ostale?"
Odgovorila mu je, sakrivajući suze da ga ne bi još više rastužila: "Ovo je suma koju sam skupila prodavajući lutke."
Prema jednom predanju Poslanik, salallahu alejhi we selem, kaže: "Ko suzbije bijes, a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom."
Džennet je saburom pokriven.

OSAM STVARI KOJIH SE TREBA SJETITI KAD SVE KRENE NIZBRDO

отдых в Альпах
Joomla 3.5

Sreća nije odsustvo problema, već sposobnost da se s njima suočimo. Zamislite samo koje bi predivne stvari vaš um mogao prihvatiti kad ne bi bio toliko usredotočen na borbe s problemima. Uvijek gledajte na ono što imate, umjesto na ono što ste izgubili. Nije bitno što vam je život oduzeo, već što ćete učiniti s onim što vam je ostalo. Evo nekoliko podsjetnika koji vam mogu pomoći da se motivirate kad vam zaista bude potrebno.

1. Bol je dio procesa rasta

Ponekad život zatvara vrata jer je potrebno da krenemo naprijed. I to je dobra stvar jer se mi često ne želimo pokrenuti dok nas okolnosti na to ne prisile. Kad su vremena teška, sjetite se da nijedna bol ne dolazi bez svoje svrhe.

Odmaknite se od onoga što boli, ali nikada ne zaboravite čemu vas je to naučilo. Samo zato što se borite ne znači da ste neuspješni. Svaki veliki uspjeh zahtijeva određenu vrstu dobre borbe da bismo do njega došli. Za dobre stvari je potrebno vremena. Budite strpljivi i pozitivni. Sve će se posložiti, ako ne odmah, onda jednom kad za to dođe vrijeme.

Postoje dvije vrste boli – ona koja vas boli i ona koja vas mijenja. Nemojte im se opirati jer vas obje uče kako rasti.

2. Sve je u životu prolazno

Svaki put kad pada kiša, ona prestane. Svaki put kad vas boli, vi se izliječite. Nakon tame dolazi svjetlo. Svako jutro nas na to podsjeća, ali često zaboravljamo i umjesto toga vjerujemo da će noć trajati vječno. Neće. Ništa u ovom svijetu ne traje vječno.

Stoga, ako je sad sve u redu, uživajte u tome. To neće trajati vječno. Ako stvari krenu nizbrdo, ne brinite jer ni to neće trajati vječno. Samo zato što život trenutno nije lak, ne znači da se ne možete smijati. Samo zato što vas nešto muči, ne znači da se ne možete smiješiti. Svaki vam trenutak nudi novi početak i novi kraj. Svake sekunde dobijate drugu priliku. Samo je trebate prihvatiti i učiniti s njom najbolje što možete.

3. Zabrinutost i jadikovanje ne mijenjaju ništa

Oni koji najviše jadikuju, postižu najmanje. Uvijek je bolje pokušati napraviti nešto veliko i ne uspjeti, nego ne pokušati ništa i u tome uspjeti. Nije završeno ako ste izgubili, završeno je kad ne radite ništa i zbog toga jadikujete. Ako u nešto vjerujete, nastavite pokušavati. Ne dozvolite da sjene prošlosti zamrače prolaz u vašu budućnost. Ako ‘danas’ jadikujemo zbog ‘jučer’, to neće ‘sutra’ učiniti boljim. Umjesto toga, poduzmite nešto. Neka ono što ste naučili unaprijedi vaš život. Napravite promjenu i ne osvrćite se više.

I bez obzira što se dogodilo na duže staze sjetite se da prava sreća počinje tek kada se prestanete žaliti na svoje probleme i počnete biti zahvalni na svim problemima koje nemate.

4. Vaši ožiljci su simboli vaše snage

Nemojte se sramiti ožiljaka koje vam je život ostavio. Ožiljak znači da je bol prestala i da je rana zatvorena. Ožiljak znači da ste prevladali bol, naučili lekciju, postali jači i nastavili dalje. Ožiljak je tetovaža trijumfa i budite ponosni na njega. Ne dozvolite da vas ožiljci drže kao taoca. Ne dozvolite da vas natjeraju da živite svoj život u strahu. Ne možete ih natjerati da odu, ali možete promijeniti način na koji na njih gledate. Počnite na ožiljke gledati kao na znakove vaše snage, ne boli.

Rumi je jednom rekao: “Rana je mjesto gdje u vas ulazi život.” Ništa nije bliže istini. Iz patnje su proizašle najsnažnije duše ovog svijeta čiji su životi preplavljeni ožiljcima. Na svoje ožiljke gledajte kao na znakove koji govore: “Da, uspio sam! Preživio sam i imam ožiljke koji to dokazuju! I sad imam priliku još više ojačati.”

5. Svaka borba je korak naprijed

U životu, strpljenje nije stvar čekanja, ono je sposobnost zadržavanja dobrog stava dok teško radimo na svojim snovima, znajući da je rad vrijedan toga. Stoga, ako se odlučite pokušati, uložite vrijeme i idite do kraja. U protivnom, nema smisla ni počinjati. To može značiti da ćete u životu na neko vrijeme izgubiti stabilnost i komfor, a ponekad i um. To može značiti da nećete jesti što i spavati gdje ste navikli, neko vrijeme. To može značiti da svoju zonu komfora toliko rastegnete da stalno osjećate trnce. To može značiti da žrtvujete veze i sve što već poznajete. To može značiti da će vas netko ismijavati ili da ćete neko vrijeme biti usamljeni. Samoća može biti poklon koji stvari čini mogućim. Ona vam pruža potreban prostor. Sve je test vaše odlučnosti, koliko nešto stvarno želite.

A ako nešto želite, to ćete i učiniti, bez obzira na neuspjeh, odbijanja i očekivanja. Na svakom koraku ćete se osijećati bolje nego što možete zamisliti. Shvatit ćete kako se borba ne nalazi na putu, ona je sam put. I isplati se. Stoga, ako ćete pokušati, idite do kraja. Ne postoji bolji osjećaj na svijetu… ne postoji bolji osjećaj od onoga kad znate što znači biti živ.

6. Negativnost drugih ljudi nije vaš problem

Budite pozitivni kad vas negativnost okružuje. Smiješite se kad vas drugi žele spustiti. To je lagan način na koji možete zadržati svoj entuzijazam i fokus. Kad se ljudi loše ophode prema vama, nastavite biti ono što jeste. Nemojte nikada dozvoliti da vas nečija ogorčenost mijenja. Nemojte uzimati stvari osobno, čak i kada se takvim čine. Ljudi rijetko rade stvari zbog vas. Oni to čine zbog sebe.

Iznad svega, nemojte se nikad mijenjati da biste impresionirali nekoga tko kaže da niste dovoljno dobri. Mijenjajte se jer vas to čini boljom osobom i zato što vas to vodi u bolju budućnost. Ljudi će vas ogovarati bez obzira na to što radite i koliko dobro to radite. Stoga se brinite o sebi, ne o onome što drugi misle. Ako u nešto čvrsto vjerujete, nemojte se bojati boriti se za to. Velika snaga dolazi iz nadilaženja onoga što drugi misle da je nemoguće.

Samo jednom imate ovaj život. Iskoristite ga mudro. Radite ono što vas usrećuje, što vas čini boljom osobom i što vam donosi osmjeh na lice.

7. U konačnici, bit će onako kako treba biti

Prava snaga dolazi kad imate toliko razloga za plakanje i žaljenje, ali umjesto toga odabirete osmjeh i cijenite svoj život. U svakoj borbi s kojom se suočavamo krije se neki blagoslov, ali da bi ga vidjeli potrebno je biti otvorena srca i uma. Ne možete prisiliti da se dogode stvari. Možete samo poludjeti pokušavajući. U jednom trenutku potrebno je samo pustiti da se dogodi ono što se treba dogoditi.

Voljeti svoj život znači vjerovati svojoj intuiciji, riskirati, gubiti i pronalaziti sreću, cijeniti sjećanja i učiti iz iskustava. To je ‘put na duge staze’. Prestanite se zabrinjavati i sumnjati na svakom koraku. Živite svjesno u trenutku i uživajte u onome što vam život donosi. Možda nećete završiti točno tamo gdje ste planirali ići, ali ćete u konačnici stići točno tamo gdje trebate biti.

8. Najbolje što možete napraviti je nastaviti dalje

Nemojte se bojati ustati i ponovo stati na svoje noge. Nemojte se bojati ponovo voljeti. Ne dozvolite da se pukotine u vašem srcu pretvore u okamenjene ožiljke. Pronađite hrabrosti da se osjećate drugačije, ali ipak lijepo. Pronađite u svom srcu i želju da druge nasmijete. Sjetite se da vam nije potrebno puno ljudi u životu, samo nekoliko predivnih, i stoga se nemojte neprestano spuštati na nivo u kojem mislite da vam treba ‘više prijatelja’. Budite jaki kad stvari krenu nizbrdo. Sjetite se da ‘Svemir (što god on vama predstavlja)’ uvijek radi ono što je ispravno. Prepoznajte kada niste u pravu i učite iz toga. Ne držite se prečvrsto za vašu ideju o životu. Uvijek se osvrnite i pogledajte koliko ste izrasli i budite ponosni na sebe zbog toga. Nemojte se mijenjati zbog drugih, osim ako to ne želite.

Dajte više.

Dajte stvari koje volite tako da ih i drugi mogu voljeti. Pišite priče. Radite fotografije. Sjetite se malih trenutaka i toga kako vas vide oni koji vas vole.

Samo nastavite biti ono što jeste.

Nastavite rasti i kretati se naprijed.

Piše: Marc Chernoff

atma.hr

KAKAV JE STAV ISLAMA O ZAPISIMA?

отдых в Альпах
Joomla 3.5

PITANJE:

Naš imam je kroz hutbu petkom nekoliko puta govorio o gatanju, ogledanju i proricanju sudbine, dokazujući Kur'anskim ajetima i hadisima da čovjek ne može znati neviđeno unaprijed. Među ovdašnjim džematlijama bilo je muslimana koji reagiraju i govore da to nije tačno. Oni, kako se vidi, niječu Kur'an i hadis, pa Vas molim da mi odgovorite kakvi su oni griješnici i u koju grupu griješnika spadaju?

Također naš imam dotakao se u svom vazu i zapisa, rekavši da Kur'an nije objavljen da se iz njega piše bolesnim kako bi ozdravili, nego je on objavljen da se ljudi po njemu vladaju i žive, pa će biti sretni i na ovom i na budućem svijetu. Molim Vas da mi navedete o zapisima koji hadis. Interesira me da li su oni zabranjeni ili ne, i šta sve islamska nauka kaže o zapisima i zapisivanju?

ODGOVOR:

Stav imama je posve ispravan. Drago nam je da se imam tako pravilno postavio prema praznovjernim običajima. Postoji više hadisa koji najstrožije zabranjuju sve vrste gatanja, ogledanja, proricanja sudbine i liječenja pomoću zapisa.

Ibn Mesud navodi da je na vratu svoje žene primijetio obješen zapis. Skinuo ga je, pocjepao i bacio, dodajući da muslimanima nije dozvoljeno da Bogu pripisuju druga. Rekao je: „Čuo sam kada je Božiji poslanik rekao da zapisi i druge vrste gatanja predstavljaju vrstu idolatrije-širka.“

Imran ibn Husein navodi da je Muhammed a.s jednom prilikom primijetio kod nekog čovjeka bakarnu halku oko mišice.Upitao ga je šta mu je to. Kada mu je odgovorio da to nosi u nadi da će ozdraviti, naredio mu je da to odmah skine i baci, dodajući:“ kada bi umro sa tom halkom oko mišice, ne bi se nikako mogao spasiti Božije kazne.“

Priča Ebu Davud da je čuo od Isaa, sina Hamzina, kako je ovaj otišao Hakimovom sinu Abdullahu, koji je bio bolestan i na licu mu se primjećivalo crvenilo.Upitao je bolesnika, kako bi bilo da mu se objesi i priveže amulet, zapis. “Bože sačuvaj“, rekao je, „znam da je Muhammed a.s strogo zabranio takve stvari.“

Bilo bi suviše jednostrano iz ovoga shvatiti isključenje pouzdanja u Božiju pomoć. Čovjek nikada ne smije gubiti nadu u Božiju pomoć. Treba, međutim,znati da prava na Božiju pomoć stječemo tek onda kada sa svoje strane upotrijebimo sve što nam je Svemogući stavio na raspolaganje. Uzaludno je očekivati Božiju pomoć ako nismo iskoristili sve što nam stoji na raspolaganju i što je nauka otkrila. Bog zaista ne pomaže onima koji ne daju od sebe sve što mogu dati.

Na pitanje odgovorio: Husein ef. Đozo (Izabrana djela, FETVE II )

TEHNIKE ZA RAZVIJANJE NAVIKE ČITANJA: KAKO DA RAZVIJEMO NAVIKU KONSTANTNOG ČITANJA?

отдых в Альпах
Joomla 3.5

Kao muslimani, ne možemo potcijeniti značaj čitanja, posebno uzimajući u obzir da je prva riječ koja je spuštena našem poslaniku Muhammedu salallahu alejhi ve sellem bila “Čitaj!”. A ipak, kad god se započne tema čitanja, iako prepoznajemo njen značaj, uvijek nađemo izgovore kako smo zauzeti ili pretpostavljamo da je čitanje gubitak vremena u poređenju sa drugim aktivnostima koje trebamo obaviti tokom dana.

Nedavno me je na značaj čitanja podsjetila knjiga o samorazvoju koja ohrabruje čitatelje da čitaju knjige različitih tematika i žanrova kako bi proširili svoje horizonte. Evidentna je razlika između nekoga ko čita i nekoga ko ne čita, makar u vokabularu koji koriste, da ne spominjem ideje i kreativno razmišljanje koje ljubitelji knjiga obično pokazuju.

Kao produktivni muslimani, trebali bismo prakticirati dvije vrste čitanja:

1. islamsko čitanje (Kur’an, hadisi i islamska literatura),
2. opće čitanje.

Kada bih danas upitao bilo kojeg muslimana koja je vrsta značajnija, odgovorio bi da je islamsko čitanje važnije od općeg. Slažem se, i bilo bi teško bilo kome da pokuša ustvrditi suprotno. Ali ja tvrdim da je opće čitanje također važno, zavisno od namjere od koje polazite. Ako uzmem da čitam knjigu o marketinškim vještinama i moja namjera je da poboljšam svoje poslovanje, povećam profit, i budem u prilici da dajem više zekata i pružim bolje uslove mojoj porodici, zar se to ne bi smatralo korisnim? I zar ne bih bio nagrađen za takvo čitanje? Ako uzmem da čitam vijesti iz industrije kako bih bio u toku sa dešavanjima u industriji i moja namjera je da poboljšam ummet tako što ću u industriji biti na vodećoj poziciji umjesto da slijedim druge, zar to nije nešto lijepo?

Neko bi mogao tvrditi da osim čitanja Kur’ana, hadisa i islamskih knjiga nema potrebe da se išta više čita. I slažem se s time; to je sveto znanje koje svako od nas treba da izučava i istražuje i ako istinski i iskreno pokušamo da razumijemo Kur’an, u njemu ćemo naći mudrost koja prevazilazi sve knjige ovoga svijeta! Ali važno je napomenuti da je također lijepo i istraživati razne teme koje nas interesuju, od materijala koji su nam potrebni za studiranje ili posao, preko biografija muškaraca i žena koji su dostigli velike ciljeve nezavisno od okolnosti u kojima su se nalazili, pa do literature za samopomoć koja podstiče samorazvoj ili bilo koje druge navike i blagodati koje možemo u sebi razviti. Trebamo čitati, čitati i konstantno čitati kako bismo primijenili korisno znanje u svom životu.

Moj savjet je da budete selektivni u čitanju. Islamsko čitanje treba biti prioritet iznad svakog drugog čitanja, ali nemojte zaboraviti da čitate i druge stvari i da budete otvorenog uma i za druge teme. Sigurno ćete primijetiti kako se razvijate!

Neminovno se postavlja pitanje: kako trebamo čitati? Ili preciznije, kako da razvijemo naviku čitanja tako da konstantno čitamo, i islamsku i opću literaturu?

Ispod su neki od savjeta koji vam mogu biti od pomoći:

1. Ako još niste razvili dnevnu naviku čitanja Kur’ana i islamske literature, počnite prvo sa razvijanjem te navike. Savjetujem vam da prve sedmice svoga vježbanja odvojite 10 minuta nakon sabah-namaza i čitate 5 minuta Kur’an i 5 minuta hadise. Uradite to svakodnevno! Ključno je da to uradite nakon sabah-namaza, jer će vam tako dan početi na pravi način.
   
   
   Nakon jedne sedmice, dodajte 10 minuta, tako da čitate po 10 minuta Kur’an i 10 minuta hadise. U trećoj sedmici produžite vrijeme na pola sata, tako da čitate Kur’an 20 minuta i hadise i ostale islamske knjige 10 minuta. I držite se toga! 30 minuta, ne više! Možda ćete reći da možete više. Rekao bih vam da probate, ali za svrhu koju ovdje opisujem, potrebno je da razvijete naviku koja je konzistentna umjesto da pokušavate više nego što možete a zatim potpuno zaboravite na vježbu. Konzistentnost će se razviti iz učenja korisnih lekcija iz knjiga koje čitate.
2. Na sličan način možemo razviti i naviku čitanja knjiga sa općim znanjem. I tu počnite sa 10 minuta dnevno sa bilo kojom korisnom knjigom koju želite da čitate. Savjetujem vam da čitate prije spavanja, jer vam se tada čitanjem um istovremeno opušta i stimulira. Činite to cijele sedmice i nemojte odustati! Bez obzira koliko ste umorni, čitajte 10 minuta. Druge sedmice produžite vrijeme na 20 minuta, a naredne na 30 minuta, i to je to. Držite se tog programa i budite konzistentni.

Nakon što poradite na gore opisanoj vježbi mjesec dana, možete ići korak dalje. Što se tiče islamskog znanja, probajte razviti naviku da konstantno čitate nešto od islamske literature nakon namaza. Ili između akšama i jacije. To je vrijeme kada se možete zakopati dublje ili možda učiti ajete ili izučavati islam. Slično, što se tiče općeg čitanja, nakon mjesec dana vježbanja na gore opisani način, uključite još malo čitanja npr. u pauzu za ručak. Možete čitati nešto vezano za posao, a ostaviti vrijeme prije spavanja za knjige o samorazvoju i knjige koje vas motivišu i inspirišu.

Nadam se da će nas ovo sve podstaći da kontinuirano čitanje učinimo dijelom svojih života i razvoja.

Autor: Mohammed Faris 

produktivanmusliman.com

Ezan- Poziv na namaz

Ezan je propisan nakon Hidžre kada su muslimani osigurali uvjete da se slobodno okupljaju radi zajedničkog obavljanja namaza. Tada se javilo pitanje o načinu njegovog oglašavanja. Iznešeni su različiti prijedlozi, ali je prevagnuo onaj da to bude ljudski glas. Tekst ezana došao je u snu dvojici ashaba Allahovog Poslanika a.s. Abdullahu ibn Zejdu i Omeru el Hattabu r.a.

Za vrijeme učenja ezana treba prekinuti sa govorom, makar to bilo to bilo i učenje Kur'ana, bez obzira da li se zateklo u džamiji , kod kuće ili na nekom drugom mjestu. Pri tome treba slušati riječi ezana i ponavljati ih.
Kada mujezin kaže hajjalellsallah i hajjalellfallah, slušaoc će reći: la havle ve la kuvvete ila billah.
Kada čuje na sabahskom ezanu es-salatu hajrun mine-n-nevm, reći će: sadekte
ve berrete ve bi-l-hakki natakte.

Nakon ezana uče se salavati na Allahovog Poslanika a.s. i dova čiji tekst od Poslanik a.s. prenosi Džabir in Abdullah:
Allahumme Rabbe hazihi-d-da'veti-t-tammeh, ve-s-salati-l- kaimeh, ati Muhammedenil-l-vesilete ve-l-fadileh, veb'ashu mekamen mahmudenillezi ve'adteh. Inneke la tuhliful-l-mi'ad ( A.M. Tuhmaz, nav.djelo,str.85)

Omer ibn el-Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallalahu alejhi we sellem rekao da će onaj ko iskrenim srcem bude ponavljao riječi ezana ući u Džennet.
( Muslimova zbirka hadisa, sažetak, str. 108 )

A ja to ne propuštam. grin emoticon

Iz: Takvim za 2007god, 1427/1428.h.g.

HFZ. AMMAR BAŠIĆ: „ZNATE LI KOJI KUR'ANSKI AJET NUDI RECEPT ZA USPJEH U SVAKOJ SFERI ŽIVOTA?“

Monday, 19 January 2015 12:05

отдых в Альпах
Joomla 3.5

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Džemat Lužani (Ilidža) već neko vrijeme organizuje redovna predavanja srijedom na kojima su predavači mnogi eminentni gosti iz naše zajednice. Predavač je u srijedu, 14.01.2015, bio imam džemata Lužani, hafiz Ammar Bašić koji je u svojem izlaganju ukazao na važnost učenja i upoznavanja s životom Muhammeda, a.s. Predavač je ukazao na jedan ajet iz Kur'ana koji u sebi krije tajnu uspjeha na dunjaluku i ahiretu, a direktno je vezan za ličnost i osobine Allahovog Poslanika, a.s.

Zbog aktuelnosti, ljepote i koristi održanog predavanja, u ovom članku donosimo nekoliko njegovih glavnih poruka od kojih se nadamo da ćemo se okoristiti. Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., da nagradi hafiza Ammara, Bašića najljepšom nagradom na oba svijeta. Amin.

„Braćo i sestre, Muhammed, a.s., je najvažnija osoba u našim životima! Koliko god imao važnih osoba u životu, nijedna ti ne smije biti toliko bitna kao Muhammed, a.s. Znate li zašto danas imamo nesreće u porodicama, na radnim mjestima, u školama? Jer se ljudi ne ponašaju kako ih uči Poslanik, a.s.

Kada su upitali jednog učenjaka koja je razlika između nas i ashaba, rekao je: „Nije velika razlika, samo onoliko koliko ima od jezika do srca.“ Mi nemamo problem u manjku informacija, već u praktičnoj primjeni naučenog. Ashabi su se u Poslanika, a.s., ugledali u svakoj stvari, sitnoj i krupnoj. Oni su živjeli islam u svakom trenutku svog života.

Sve ćeš u životu razumjeti ako slijediš Poslanika, a.s. Niko nije u životu prošao kroz više belaja od njega. Odrastao bez majke i oca, imao teško  i siromašno djetinjstvo, ostao bez voljene žene, djece i voljenih ashaba,  ismijavan bio, izložen fizičkom i psihičkom nasilju. Sve te teškoće Allah, dž.š., je stavio u Muhammedov, a.s., život kako bi ga odgojio da samo Allaha obožava i na Njega se oslanja.

U suri El-Fatiha učimo: „Uputi nas na Pravi put!“

Koji je to Pravi put?

Allah, dž.š., to pojašnjava u suri Jasin: „Ja-Sin. Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na Pravome putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!“ Kur'an, Ja-sin, 1-6.

Neki mufessiri kažu da se harfovi Ja-Sin na početku ove sure odnose na Muhammeda, a.s. Kao da se želi reći: „Muhammede, tako mi Kur'ana mudroga, ti si uistinu poslanik, na Pravom putu...“

U ajetu: „Ala Sirati-l-Mustekim – na Pravom putu“ upotrebljena je riječ 'ala' koja znači iznad, poviše. To znači da je Muhammed, a.s., na vrhuncu puta ka Allahu, a svi drugi ljudi još idu tom stazom, pa ko dokle dođe.

Koliko mi poznajemo Muhammeda, a.s.? Tako mi Allaha, veoma malo znamo o njemu. Ako se pitaš zašto imaš probleme s obavljanjem namaza, teško ti je učiti Kur'an, znaj da je to zato jer ti Allah i Njegov Poslanik, a.s., nisu najdraži na svijetu.

Poslanik, a.s., je rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati dok mu ne budem draži od njegovih roditelja i djeteta." (Buhari)

Kada ti Allah i Njegov Poslanik, a.s., postanu najdraži, draži od svega drugog, tek tada ćeš osjetiti ljepotu namaza i učenja Kur'ana.

Ljubav prema Poslaniku, a.s., proizlazi iz ljubavi prema Allahu. Muhammeda, a.s., volimo jer je Poslanik od Allaha, Medinu volimo jer je tamo živio Muhammed, a.s., Kur'an volimo jer su to Allahove riječi, Mekku i Kabu volimo jer je ona Allahova Kuća. Sve u životu gledamo kroz prizmu ljubavi prema Allahu.

Braćo i sestre, moramo više učiti i čitati o Muhammedu, a.s. Pita me jedan momak da li je istina ono što veli jedan efendija na TV-u citirajući da je Muhammed, a.s., rekao: ''Kada god neko od vas donese salavat i selam na mene, Allah mi vrati dušu da mu odgovorim na selam.'' (Sunen Ebu Davud). Da, tačno je. Zato i moramo više učiti o životu Muhammeda, a.s. Što više saznajemo o njemu, više ga volimo.

Ključna poruka je kako je Muhammed, a.s., za dvadeset i tri godine promijenio društvo, kako je od ljudi koji su činili najgore stvari odgojio najbolju generaciju?

Odgovor nalazimo u slijedećem ajetu: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv." (Et-Tevbe, 128.)

Ovaj ajet je recept za uspjeh u svakoj sferi života.

„Došao vam je Poslanik, jedan od vas...“ – Poslanik, a.s., je bio vezan za ljude, bio je čovjek iz naroda, nije se izdvajao od drugih ljudi.

„Teško mu je što ćete na muke udariti...“ – Poslaniku, a.s., nije bilo svejedno u duši, teško mu je bilo zbog vjernika. U ovome se krije slijedeća lekcija: 'Ne možeš ništa promijeniti, ako je tvoj odnos prema toj stvari loš, svejedno ti prema tome.“

Poslanik, a.s., je svojim ponašanjem osvajao ljude, I koliko uložiš u nešto, tako će ti i Allah vratiti. Poslanik, a.s., je noćima plakao i dovio za svoj ummet, a po danju se osmjehivao ljudima, dočekivao ih na najljepši način. Nije mu bilo svejedno, i tako isto nama mora prestati biti svejedno.

Kako promijeniti odnos prema nečemu?

Kao prvo, pokloni se nečemu potpuno, koliko sebe daš, toliko dobijaš zauzvrat.

Drugo, mora ti biti teško ako ne uspiješ.

Treće, moraš biti blag u međuljudskim odnosima ako se ta stvar tiče više ljudi.

„A prema vjernicima je blag i milostiv.“ – Poslanik, a.s., je najviše insistirao na lijepom ponašanju. „Najdraži od vas i najbliži meni na Sudnjem danu bit će onaj koji je najljepšeg ahlaka“. (Tirmizi)

Omladina se danas pita koga da sluša, koji pravac da slijedi. Islamska ulema ističe da ukoliko te djelo koje činiš ne učini boljim prema drugima, to su neki znaci da je ono bilo neiskreno. Pogledaj u svoja djela da li ona utječu da se promijeniš nabolje prema drugima. Kod nekih ljudi postoji šejtanov edeb, a to je da kada naučiš nešto, postaneš gori. Poslanikov, a.s., edeb je kada nešto naučiš postaneš bolji.

Muhammed, a.s., treba biti naš uzor u svemu.

Razmislimo o Allahovim riječima: „Allah će te od ljudi štititi (Muhammede).“ (Kur'an, El-Maide, 67.)

„I spomen na tebe (Muhammede) smo visoko uzdigli!“ (Kur'an, El-Inširah, 4.)

Allah, dž.š., je Sebi u obavezu stavio zaštitu Muhammeda, a.s. Niko ga od ljudi ne može poniziti, omalovažiti niti umanjiti njegovu veličinu! Niko Muhammeda, a.s., ne može poniziti ukoliko se mi koji ga slijedimo ponašamo onako kako nas je on naučio.

Akos.bA

UMRO DŽEMAL EL-BENNA BRAT OSNIVAČA MUSLIMANSKE BRAĆE HASANA EL-BENNE

U Kairu je u nedjelju(2013 god) nekoliko sati prije nego je napunio 93. godine života umro Džemal El-Benna kontraverzni znanstvenik i islamski mislilac. On je brat glasovitog islamskog znanstvenika, političara i osnivača najpoznatije islamske organizacije u novijoj povijesti islamskog svijeta Muslimanske Braće. Prema izjavi njegovog osobnog tajnika umro je u bolnici Ziraajni gdje se liječio od slabosti srca.
Osim što je bio brat osnivalča pokreta Muslimanske Braće Džemal El-Benna je bio poznat po svojim fikhskim rješenjima koji su izazivali oštre reakcije u muslimanskim krugovima. Mnogi su znanstvenici njegova šerijatska rješenja nazvali nastranim, a evo i zbog čega. On smatra da žena može biti imam ako je u danom trenutku za to najsposobnija. Po njegovom mišljenju hidžab nije islamska obveza.
On je jedan od znanstvenika koji je tvrdio da za napuštanje islama i prelazak u kršćanstvo i judaizam nije smartna kazna. Ono što je naročito izazvalo polemiku njegovih stavova jeste da je on tvrdio da pušenje duhana za vrijeme ramazana ne kvari post. U bračnom pravu Džemal El-Benna smatrao je da do razvoda braka ne može doći samo muževom odlukom da se razvede od žene, jer je brak zaključen s pristankom obadvoje, pa razvod treba također biti uz suglasnost obadvoje supružnika.
Najviše je optuživan za mišljenje da poljubac momka i djevojke nije grijeh.

Š.O.

..//preuzeto sa stranice islamske zajednice u Hrvatsskoj..arhiva..//

Biografija osnivača pokreta Muslimanska braća - Hasan el-Benna

Donosimo vam drugo poglavlje iz magistarskog rada Mustafe Prljače o pokretu Muslimanska braća.  U ovom odlomku autor nas ukratko upoznaje sa biografijom i životnim putema šehida Hasane el-Benne. Koristimo priliku da napomenemo da je jedan od učenika imama Benne šejh Jusuf el-Karadavi, a njegov unuk je Tarik Ramadan. 

II – O S N I V A Č  I H V A N U ’L – M U S L I M I N A  H A S A N  B E N NA

Osnivač i neprikosnoveni autoritet organizacije Ihvanu’l-muslimin – Hasan b. Ahmed b. Abdurrahmān el-Benna – rođen je u gradiću Mahmudija (Al-Mahmûdiyya), nedaleko od Aleksandrije u mjesecu oktobru 1906. godine. Otac mu Ahmed bio je mjesni imam, inače svršenik El-Azhara (Al-Azhar), i kroz čitav svoj život družio se s knjigom i osobito bio sklon izučavanju islamske legislative.

Hasan Benna je već u osnovnoj školi pokazivao neke osobenosti svojega karaktera. Naime, u višim razredima osnovne škole jedan od njegovih nastavnika ga je uključio u “Moralno-etičko udruženje”*, no on je vrlo brzo osnovao nekoliko novih udruženja s ciljem upućivanja na dobro a odvraćanja od zla.[1]

Po završetku osnovne škole, upisuje učiteljsku školu u Demenhuru (Damanhûr) a potom, 1923. godine, započinje studije na Daru’l-ulumu[2] u Kairu. Tu veliku pažnju posvećuje analizi novih životnih obrazaca, te političkih, ideoloških, socioloških i ekonomskih gibanja koja su obilježavala Kairo u dvadesetim godinama dvadesetog stoljeća. Osobito snažan dojam na njega je ostavljala sve izraženija moralna anarhija, koju je on smatrao jednim od snažnih talasa ateizma i ekstremnog liberalizma (ibahiyye), odnosno otvaranjem prema zapadnjačkoj kulturi, liberalnoj demokratiji i socijalističkim idejama koje su također prodirale u Egipat. To mu je bio dodatni poticaj da odlazi na skupove i sastanke “Uzoritog islamskog bloka” (Mu´askar al-islāmiyya al-fādila), tj. azharskog saveza, različitih islamskih udruženja i škole El-Menar (Al-Manār) koju je držao šejh Rešid Rida. Tu se upoznao s mnogim istaknutim i uvaženim ličnostima.

Godine 1927. Hasan Benna završava školovanje na Daru’l-ulumu i zapošljava se kao nastavnik arapskog jezika u jednoj osnovnoj školi u Ismailiji, gdje kao 21-godišnji mladić započinje svoj samostalni život.

U novoj sredini odmah do izražaja dolazi njegova ličnost. On se nameće kao islamski pregalac novoga kova, novog načina rada. Hasan Benna se tu ne obraća masama koje dolaze u džamiju, a koje su u velikoj mjeri bile opterećene frakcijskim nesuglasicama, već za objekat svoga djelovanja uzima nekoliko većih kafana i za svaku od njih određuje dan u sedmici u kojem će tu držati predavanje.

Nakon samo šest mjeseci, takav način njegovog djelovanja pokazao je prve znake uspjeha: u mjesecu martu 1928. godine[3] njega je u njegovom stanu posjetilo šest njegovih prijatelja: Hafiz Abdulhamid (Hāfiz ´Abd al-Hamîd), Ahmed Husari (Ahmed al-Husari), Fuad Ibrahim (Fu´ād Ibrāhîm), Abdurrahman Hasebullah (´Abd ar-Rahmān Hasabullāh), Ismail Izz (Ismā´îl ´Izz) i Zekki Magrebi (Zakkî al-Magrabî).[4]Tom prilikom oni su se zakleli i čvrsto obećali jedni drugima da će nesebično raditi za dobro islama i muslimana.

Kad su toj svojoj zajednici htjeli dati i nekakvu odrednicu – udruženje, klub, tarikat, sindikat..., Hasan Benna se tome usprotivio. “Okanite se formalnosti i zvaničnosti!”, rekao je. “Neka ovaj naš prvi sastanak odredi ideja. Mi smo braća u službi islamu – prema tome, mi smo “Muslimanska braća”!”[5]

Bila je to jezgra iz koje će izrasti najveći pokret savremenog Egipta, pokret koji će značajno obilježiti čitavo dvadeseto stoljeće ne samo u zemlji u kojoj je rođen, već i širom arapsko-islamskog svijeta.

Njegovi odjeci čuli su se i u Bosni i Hercegovini.

Ebu’l-Hasan Nedevi (Abû al-Hasan al-Nadawî), jedan od vodećih savremenih muslimanskih autora,[6] govoreći o El-Bennāu, pored ostalog kaže:

“...Jedan od uspješnih reformatora; jedan od onih koji su se pojavili i izrazili u za to nimalo naklonjenim okolnostima, u nepovoljnom ozračju, štaviše u tmurnim, mračnim vremenima, u razdirućim, ubitačnim sredinama, u narodu kojeg je zahvatila intelektualna zamrlost, duhovna zapuštenost, otupjelost osjećanja, bezvoljnost..., tako da je čitava ta generacija bila poput jednog izdanja jedne knjige, štampane u dobroj štampariji, gdje su svi primjerci i sve stranice potpuno identični. Dovoljno je bilo pročitati samo jednu knjigu i na temelju nje prosuditi o svim drugim: nema bogatstva ideja, nema različitog viđenja, nema ambicija..., ničeg, mimo uobičajenog, ničeg iznad prosjeka, tako da je čitav život ličio na kompoziciju koju vuče samo jedna lokomotiva – lokomotiva materije i stomaka...”[7]

Hasan Benna ubijen je u Kairu, 12. februara 1949. godine, ispred sjedišta Udruženja Šubbanu'l-muslimin (“Mladi muslimani”).* Jedan od aktivnih sudionika tih zbivanja, njegov bliski saradnik Salah Šadi (Salāh Shādî), ovako evocira Bennāovo ubistvo:

“Ihvanu’l-muslimin su, kako smo spomenuli, godine 1948. bili trn u grlu vladi Nukrāšijevoj (Al-Nuqrāshî)* koji je, za vrijeme koje je bio na vlasti, utro put primirju s Jevrejima. Bilo je to primirje koje nisu prihvaćali Ihvanu’l-muslimin i koje je prouzročilo velike studentske demonstracije na kojima je Nukrāši osuđivan za izdaju i kolaboraciju sa cionistima. Kako je primirje Nukrāšiju diktirano od strane Engleza i Dvora, to je podrazumijevalo da je nužno eliminirati organizaciju Ihvanu’l-muslimin.

Međutim, budući da cionistima i Zapadu ne bi značila mnogo eliminacija same organizacije, jedini put za njeno potpuno neutraliziranje bio je taj da se – kako su mislili neprijatelji Hasana Bennāa – smakne on, kao osnivač i glavni zamajac organizacije.

Stoga su, u cilju ostvarenja tog cilja, prema njemu primijenili drukčiji metod: ostavili su njega na slobodi, dok su istovremeno hapsili sve članove njegove organizacije, i veliko i malo.

On je, u vezi s tim, premijeru Ibrahimu Abdu’l-Hadiju (Ibrāhîm ´Abd al-Hādî), koji je došao poslije Nukrāšija, uputio pismo sljedeće sadržine:

“Kad ste već zabranili organizaciju Ihvanu’l-muslimin i pohapsili čak i one od njih koji su se nalazili u Palestini, kao i ove ovdje, kad ste ih protjerali na planinu Tûr – uhapsite onda i mene s njima, jer ja sam taj koji ih je odgojio!”

Dobivši negativan odgovor, Hasan Benna je zatražio odobrenje da ode posjetiti selo jednog svog pristalice, hadži Abdullaha Nebravija (´Abdullāh al-Nabrāwî), no nisu mu dopustili, ali su hadžiju Abdullāha Nebrāvija zato uhapsili! Hasanu su uz to oduzeli i pištolj na koji je, kao i svaki istaknuti čelnik u Egiptu, imao uredno izdatu dozvolu. Kad ga je njegov brat oficir Abdu’l-Basit Benna (´Abd al-Bāsit al-Banna) htio čuvati svojim oružjem, strpan je u zatvor.

Nakon toga mnogi ljudi su ga savjetovali da ode u ilegalu, budući je vladina zavjera protiv njega bila sasvim očita. Njegov odgovor je bio: “Od koje smrti da bježim: od one koja mi nije suđena, ili od one koja jeste?! Onoga što mi nije suđeno ja se ne plašim a ono što je suđeno ne može se izbjeći, ni uz kakav oprez!”

Dvanaestog februara 1949. godine, Muhammed Jusuf Lejsi (Muhammad Jusûf al-Laysî), predsjednik odjeljenja za omladinu pri Udruženju Šubbanu’l-muslimin, otišao je do kuće profesora Bennaa a po zadatku prof. Nagija (An-Nāgî), rođaka premijera Ibrahima Abdu’l-Hadija (Ibrāhîm ´Abd al-Hādî), koji je vjerovao da će prof. Benna predložiti premijeru nešto što bi i njemu moglo stvoriti pozitivno ozračje za rješenje krizne situacije koja je nastupila između njega i vlade, kao što je vjerovao i da je, istoga dana, upriličio i susret između Bennāa i državnog ministra Zekkija Alija (Zakkiy ´Āli) u sjedištu Udruženja “Šubbanu’l-muslimin”.

Profesor Benna je otišao na dogovoreno mjesto gdje je državnog ministra čekao sve do osam sati navečer. Ministar se nije pojavljivao... Upravo u to vrijeme bilo je predviđeno da se izvrši ubistvo, budući su sve okolnosti bile povoljne za to.

Kad je prof. Benna bio izgubio nadu da će Ministar i doći, zajedno sa svojim puncem, advokatom prof. Abdu’l-Kerimom Mensurom (´Abd al-Karîm Mansûr), izišao je na stepenište Udruženja “Šubbanu’l-muslimin” s namjerom da sjednu u taksi kojeg su prethodno bili pozvali. Međutim, u tom času su isključena svjetla u Ramzesovoj ulici, u kojoj se nalazilo sjedište “Šubbanu’l-muslimina” i Benna je sa svojim puncem pošao u pravcu taksi auta koja su stajala u neposrednoj blizini. I tek što su ušli u taksi, bio je zasut mecima koje su nasilnici ispaljivali smušeno i nasumice a onda se, u jednom crnom autu sa brojem 9979, dali u bijeg. Ranjeni Benna je uspio registrirati broj automobila, a potom se vratio nazad u sjedište “Šubbanu’l-muslimina” kako bi zatražio kola hitne pomoći i tim kolima je prevezen u očnu bolnicu “Dvor”! Jedan od ljekara Ihvanu’l-muslimina se odmah zaputio tamo kako bi se on brinuo o njemu, no ulaz mu je bio zabranjen... A svako malo vremena Kraljev dvor je telefonom kontaktirao bolnicu kako bi dobio potvrdnu vijest o smrti Hasana Bennāa. Njegove rane su jednako krvarile a ni jedan ljekar nije se usuđivao prići i pružiti mu prvu pomoć!...”[8]

---

*Gam´iyyat al-ahlāq al-adabiyya

[1]V. Salāh Shādi, Al-Shahîdān-Hasan al-Banna wa Sayyid Qutb, Dār al-Wafa, Al-Mansûra, 1994., peto izdanje, str. 11.

[2]Dār al-´ulûm – visoki islamski vjersko-pedagoški zavod u Kairu.

[3]Posvuda u literaturi upravo se ovaj datum navodi kao datum formalnog osnivanja pokreta Ihvanu’l-muslimin, što je, po svemu sudeći, greška koja se ponavlja po inerciji. Naime, sam Hasan Benna navodi da je do ovog susreta došlo “u mjesecu zu’l-ka’ade, 1347. h. godine”, što odgovara aprilu-maju 1929. godine. (V. Magmû´ah rasāil..., op. cit. str. 170.)

[4]Hasan al-Banna, Mudhakkirāt al-da´wah wa al-dā´iyah, Dār al-tawzî´ wa an-nashr al-islamiyyah, Kairo, 1986., str. 83.

[5]Isto, str. 84.

[6]Rođen u Indiji 1332. h. godine; autor brojnih djela objavljenih na arapskom, urdu, bengalskom, turskom, perzijskom, engleskom i drugim jezicima. Poznata djela su mu: Šta je svijet izgubio dekadencijom muslimana, Četiri temelja, Čuvari islamskog duha, Kadijani i kadijanije i Poslanikov životopis. Kod nas mu je objavljena knjiga “Poslanstvo i poslanici u svjetlu Kur’ana”, izdavač: Ilmijja BiH, Sarajevo, bez godine izdanja, u prijevodu Fikreta Pašanovića.

[7]Abû al-Hasan al-Nadawî, u svom predgovoru Al-Bannāovoj knjizi “Mudhakkirāt al-da´wah wa al-dā´iyah”, op. cit. str. 4.

*Al-Shubbān al-muslimûn. Ova organizacija formirana je od istog kruga ljudi u kojem je bio i Hasan Benna, kako ćemo to vidjeti u nastavku radnje, u vrijeme Bennaova boravka u egipatskom gradu Ismailijja (Ismā´iliyyah), gdje je radio kao nastavnik arapskog jezika. Sam Benna bio je i jedan od njenih prvih članova. Ispred njenog sjedišta pao je i kao žrtva atentata.

*Egipatski premijer koji je ubijen u atentatu, decembra 1948. godine, za šta je optužena organizacija Ihvanu’l-muslimin, što je nedugo zatim rezultiralo i ubistvom Hasana Bennaa od strane članova političke policije.

[8]Salāh Shādi, Al-Shahîdān – Hasan al-Banna wa Sayyid Qutb, Dār al-Wafā, Mansûra, 1994., peto izdanje, str. 22-24.

 

Odlomak iz knjige: "Pokret 'Muslimanska braća' nastanak, početni oblici djelovanja i refleksije na BiH" mr. Mustafa Prljača

Izdavač: El-Kalem Sarajevo 2006.

Mehki uvez205. str

Fakultet islamskih nauka – Sarajevo

- P o s t d i p l o m s k i  s t u d i j -

 

Nastanak i prosvjetno-pedagoško djelovanje pokreta “Ihvanu’l-muslimin” u Egiptu i njegove refleksije na Bosnu i Hercegovinu do 1945. godine

(m a g i s t a r s k a  t e z a)

 

Mentor:                                                                Magistrant:

Prof. dr. Omer Nakičević                                       Mustafa Prljača

Sarajevo, 14.01.2003. godine

 

Akos.bA

  ...//dobra studija sa puno informacija još nam samo treba da ovo primjenimo na naše živote..//