Hdl holesterol u vrijeme ramazana

Post za vrijeme Ramazana uzrokuje značajno povećanje HDL-holesterola, i pad LDL-holesterola 🌙❗

Fasting during Ramadan Induces a Marked Increase in High-Density Lipoprotein Cholesterol and Decrease in Low-Density Lipoprotein Cholesterol; Annals of Nutrition and Metabolism

     
 Ispitivanje je provedeno na 32 odrasla zdrava muškarca, da bi se  posmatrale  promjene u serumu tokom posta mjeseca Ramazana, i to promjene  ukupnog  holesterola, triglicerida, holesterola, glukoze, tjelesne težine, lipoproteina  visoke gustoće (HDL-dobri holesterol, obrnuto proporcinalna  veza sa kardiovaskularnim bolestima KVB, tj. HDL je zaštitni faktor) i lipoproteina  niske gustoće (LDL-proporcionalna veza sa KVB).  Rezultati su pokazali značajan pad koncentracije ukupnog kolesterola (7,9%, p <0,001) u serumu tokom Ramazana u poređenju  sa periodom prije posta. Također,  značajno je bilo smanjenje koncentracije serumskih triglicerida (30%, p <0,001) tokom Ramazanskog  posta u odnosu na razdoblje prije Ramazana. Smanjenje oba parametra,  serumskih  triglicerida i ukupnog kolesterola se zadržalo 1 mjesec nakon ramazana. Do kraja ramazana, serumski HDL kolesterol izrazito porastao (14,3%, p <0,001) i ostao povišen 1 mjesec nakon Ramazana, za razliku od LDL kolesterola koje je pokazalo značajan pad (11,7%, p <0,001) također  se održao 1 mjesec nakon Ramazana. Srednja tjelesna težina je pala za 2,6% (p <0,01) na 29.dan  Ramazana.

Ahmed Adlouni, Noreddine Ghalim, Abdellah Benslimane, Jean Michel Lecerf, Rachid Saïle
Laboratoire de recherches sur les lipoprotéines, Département de Biologie, Faculté des Sciences Ben M’sik, and
Laboratoire des Lipoprotéines, Institut Pasteur du Maroc, Casablanca, Morocco;
Service de Nutrition, Institut Pasteur de Lille, France

ispravka mišljenja

Šehid Hasan El-Bena prvi je koji ukazuje veliki interes za ispravke u shvatanju islama kod muslimana i vracanje islamu onoga što su iz njega izbacile ruke“pozapadnjačenih“ ljudi i sekularista,koji su htjeli da od njega naprave akidu bez Šerijata,vjeru bez države,istinu bez snage,i mir ili predaju bez džihada.A on,kao i onaj ko je ovu vjeru objavio,želi da ona bude i akida i Šerijat,i vjera i država,i istina i snaga,i mir i džihad,i musaf i sablja.

Veliki trud je uložio da ljudima ukaže na to da je politika sastavni dio islama,a sloboda jedan od islamskih farzova.Isto tako,usmjerio je svoju pažnju i interes za oblikovanje muslimanske generacije koja će imati vjerske ciljeve,islamsko usmjerenje,poslaničku uzornost,tj.generacije koja će čvrsto biti vezana za islam,koja će po njemu raditi,a zatim raditi na njegovom buđenju i jačanju,dajući životu vjersko obilježje,i koja se radi ostvarenja tog cilja želi ujediniti,a ne podvajati.Zato on ne potiče teme koje dovode do cijepanja safa,podvajanja i dijeljenja ljudi na grupe i frakcije,nego se zadovoljava ujedinjenjem ljudi u osnovnim,krupnim i temeljnim pitanjima islama.U svojim dnevnicima navodi poučan događaj koji ukazuje na njegovu ranu budnost,još dok je bio u dvadesetoj godini života,u vezi s pitanjem jedinstva u nužnosti ujedninjenja sinova ovog ummeta oko temelja akaida,Šerijata i morala,i izbjegavanja sporednih razilaženja kojima nema kraja.U njegovoj maloj džamiji bio je ugao u kome je profesor držao dersove i za koji je on rekao:“Ovaj drugi ugao je ugao kojega je sagradio hadži Mustafa,nastojeći se time približiti Uzvišenom Allahu.I u tom uglu okupljala se grupa učenika radi izučavanja Allahovih ajeta i mudrosti,i to u potpuno čistoj bratskoj atmosferi.To nije potrajalo dugo.Vijest o tome dersu,koji se održava između akšama i jacije brzo se raširila.Nakon njega se odlazilo na kafanski „ders“ kome su prisustvovali mnogi ljudi,a među njima i oni kojima je razilaženje bilo drago i koji su se uvijek upuštali u rasprave i bavili ostacima ranijeg fitneta,

Jedne noći sam osjećao čudnu atmosferu.Atmosferu uzdržanosti i podvajanja.Vidio sam da su se slušaoci jedni od drugih udaljili čak i u mjestima.I gotovo da nisam ni počeo,a iznenadilo me je pitanje:

'Kakvo je profesorovo mišljenje o posredovanju i ibadetima radi zadobijanja Allahove milosti?'Rekao sam mu:'Brate moj,mislim da me ne želiš pitati samo o tome,nego želiš pitati i o namazu i selamu poslije ezana,o učenju sure El-Kehf petkom,o riječi 'gospodin' kojom se oslovljava Poslanik,s.a.v.s.,u ettehijatu,o tome gdje se nalaze roditelji Vjerovjesnika,s.a.v.s.,da li sevap od učenje Kur'ana za mrtvog stiže do njega ili ne,da li su halke koje prave neke sekte grijeh ili približavanje Allahu?'Počeo sam mu nabrajati sva pitanja u kojima postoji razilaženje i koja su u prošlosti bila izvor nereda i njihovog žestokog razilaženja.Čovjek se zabunio i rekao:'Da,hoću odgovor na sva ta pitanja!'

Rekao sam mu:'Brate moj,ja nisam učenjak.Ja sam samo obični čovjek,koji je naučio neke ajete,časne vjerovjesničke hadise,neke vjerske propise iščitavajući knjige,i to želim prenjeti na druge.

Ako me izvedeš izvan ovog domena,stavio bi me u nezgodan položaj.A onaj ko kaže:'Ne znam“,već je izdao fetvu.Ako te interesuje ono što ja govorim,slušaj to,a ako želiš proširiti svoje znanje o tome,pitaj drugu ulemu i za to kompetentne učenjake.Oni ti mogu dati odgovore na ono što želiš pitati.A što se mene tiče,ovo je moj nivo znanja,a Allah ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti:'Čovjek je ostao zbunjen ovim riječima i za njih nije imao nikakav odgovor.Na vješt način izbjegao sam odgovor.Prisutni,ili,pak,njihov veći dio osjetili su rasterećenje ovakvim raspletom događaja.Ja,međutim,nisam htio da propustim priliku,te sam im se okrenuo i rekao:'Braćo moja,znam da ovaj brat koji je postavio pitanje,kao i mnogi drugi među vama,od ovog pitanja ne očekuje ništa drugo osim saznanja kojoj grupi pripada novi muderris.Da li je pristalica šejha Muse ili šejha Abdus-Semia'?A to saznanje vam neće biti ni od kakve koristi.U neredu ste proveli osam godina,i to je dovoljno.Muslimani su se u vezi s ovim pitanjima razilazili stotinama godina,i još uvijek se razilaze,a Uzvišeni Allah želi da jedni druge volimo i da budemo jedinstveni,a prezire naše razilaženje i podvajanje.Zato vas molim da sklopite ugovor s Allahom,zavjetujući Mu se da će te se od sada kloniti takvih pitanja,truditi da naučite osnove i temelje islama,raditi po moralnim i općim principima islama,i druge u zajednici ka tome usmjeravati,obavljati farzove i sunnete,kloniti se usiljenosti i sitničarenja,sve dok se duše ne iščiste,i dok nam svima ne bude cilj saznavanje istine,a ne trijumf vlastitog mišljenja.Tek onda ćemo i ova pitanja zajednički pručavati,i to u atmosferi ljubavi,povjerenja,sloge i iskrenosti.Želim da od mene prihvatite ovakav stav i da on bude naš međusobni ugovor.'I nismo napustili ders a dali smo čvrst zavjet da ćemo se međusobno potpomagati,biti na usluzi plemenitom islamu,raditi za njega kao jedna ruka,odbacivati sva značenja koja u sebi nose podvajanje,čuvajući vlastito mišljenje,sve dok Allah ne donese svoj sud o njemu.

Nakon toga se,voljom Allahovom,ders u uglu džamije održavao daleko od razilaženja.Kasnije sam u svakom dersu iznalazio neku od poruka bratstva među mu'minima,uzimajući je za temu predavanja kako bi se bratstvo učvrstilo u srcima.Isto tako sam odabirao neko od pitanja o kojem postoje različita mišljenja,a koje nije nikada bilo predmet njihovog razilaženja,i koje svi oni uvažavaju,navodeći ga primjerom tolerancije među našim dobrim prethodnicima,neka je Allah njima zadovoljan,i dokazom da su tolerancija i uvažavanje međusobno različitih mišljenja-dužnost.

Sjećam se da sam naveo praktičan primjer i rekao im: 'Ko od vas pripada hanefijskom mezhebu?'Izašao je jedan od njih,pa sam upitao:'A ko od vas slijedi šafijski mezheb?'Istupio je drugi.Rekao sam im:' Klanjat ću kao imam sa ovom dvojicom braće,pa šta češ ti,hanefijo uraditi s učenjem Fatihe?'Odgovorio je:'Neću je učiti,nego ću šutjeti:'Rekao sam:'A ti šafijo,kako ćeš ti postupiti?'On reče:'Fatiha se mora učiti i ja ću učiti.'Potom sam rekao:'Kada završimo namaz,šta ti,šafijo,misliš o namazu tvoga brata hanefije?'On reče:'Njegov namaz je pokvaren,zato što nije učio Fatihu a ona je rukn(sastavni dio namaza).'Zatim sam rekao:'A šta ti,hanefijo,misliš o namazu svoga brata šafije?'On reče:'Učinio je ružno i zabranjeno djelo,zato što je učenje Fatihe od džematlije pokuđeno i haram-djelo.'Rekao sam:'Da li jedan drugome osporavate njegov postupak?'Oni rekoše:'Ne!'Potom upita sve prisutne:'Da li vi osporavate postupak jednoga od njih dvojice?'Svi rekoše:'Ne!'Zatim sam rekao:'SubhanAllah!Šutite u ovakvim situacijama a radi se o ispravnosti i neispravnosti namaza,a niste tolerantni s klanjačem koji učeći Ettehijatu kaže:'Allahumme salli ala Muhammedin',ili ' Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin',nego zbog te razlike na noge podižete cio dunjaluk.'Takav je istup utjecao na njih,te su počeli svoje stavove prema drugima preispitivati.Uvidjeli su da je Allahova vjera šita i laksa od suda razuma nekog pojedinca,ili neke skupine o njoj.Naprotiv,u svemu se mora vratiti Allahu,Njegovom Poslaniku,zajednici muslimana i njihovom imamu,ako imaju zajednicu i imama(halifu).“



Jusuf El-Karadavi,“Razumijevanje prioriteta“,str.241-244.

Božiji bereket je na zemlji: „On vas je stvorio iz zemlje, i za vas namijenio njezinu površinu“

Svjedoci smo toga da se danas podosta omalovažava poljoprivreda, a dok velikani ukazuju na ovu blagodat i potrebu relacije i druženja čovjeka sa prirodom koja je kontinuum našeg života. ...

Piše: AZMIR JUSUFI 

Allah, dž.š., u Kur’anu, u suri El-Mulk, 15. ajetu, veli: „On vam je Zemlju pogodnom učinio pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati.“ (El-Mulk, 15)

Iz spomenutog ajeta uviđamo da nam je Allah, dž.š., učinio Zemlju pogodnom za življenje i obrađivanje, da hodamo njezinom površinom i razmišljamo o njezinim prizorima i fascinantnim ljepotama. No, čovjek treba tu zemlju obrađivati i potom hraniti se onim što Uzvišeni Allah daje da izađe iz njezine utrobe. Od čovjeka se traži da obrađuje zemlju, a plod tog rada Allah, dž.š., svakako nagrađuje.

Alusi, u svom Tefsiru, bilježi da je Omer, r.a., jedne prilike prošao pored jedne skupine ljudi i upitao ih: „Ko ste vi?“ „Mi smo oni koji se oslanjaju na Allaha“ odgovorili su. „Ne, nego se vi samo pokazujete kao oni koji tevekkul čine. Ispravan tevekkul čini onaj čovjek koji posije sjeme u zemlju, a potom se oslanja na svoga Uzvišenog Gospodara!“ (Tefsiru-l-Alusi, 29/15).

Allah, dž.š., i Poslanik, s.a.v.s., od čovjeka traže rad i poseban angažman kako bi zaradio za sebe i svoju porodicu. Najgore je da čovjek sebe dovede, a sposoban je za rad, na prosjački štap. Ovisnost od drugog čovjeka, postaje postepeno kao bolest.Kada ovo kažemo, imamo na umu da ima danas dosta staraca u našem društvu, oni koji su pravi starci i kojima trebamo izaći ususret kada im je potrebna kakva pomoć sa naše strane; i oni mladi starci, koji su zamijenili dan sa noću, koji po čitavu noć lutaju, a po čitav dan spavaju i izležavaju se, postajući paraziti i na teret svoje porodice.

Pogledajmo malo pažljivije i razmislimo malo dublje poruku jednog hadisa Poslanika, s.a.v.s., koji ukazuje na vrijednost obrađivanja zemlje i na to da i kada bi nastupio Kijametski dan, a mi imamo sadnicu u našim rukama, trebamo je zasaditi.

Imam Buhari također bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko god bude obrađivao neplodno zemljište, ima će nagradu, a sve ono što ptice ili životinje pojedu iz tog njegovog rada smatrat će se kao da je dao sadaku.“

Džabir, r.a., bilježi da je Poslanik, a.s., rekao: „Kad god musliman zasadi biljku, imaće nagradu za sve što bude jelo sa ove biljke, puput ptica ili životinja. Ova nagrada će stalno teći do Sudnjeg dana.“ (Ibn Hibban i Nesa’i)

Allah dž.š., u Kur'anu kaže:

„On vas je stvorio iz zemlje, i za vas namijenio njezinu površinu.“ (Hud, 61)

Tumačeći ovaj kur’anski ajet, Muhammed el-Gazzali, kaže: „Allah, dž.š., je čitav ljudski rod stvorio od zemlje zaduživši ga da je obrađuje i izgrađuje i da samo Njemu ibadet čini sve dok bude bilo vremena, nakon čega će se vratiti Njemu da bi ih On pitao o onome što su oni činili... Mi sada javno proklamiramo naše čuđenje kako su zemlju danas naselile dvije grupe ljudi: jedna grupa koja ne usavršava i ne popravlja civilizaciju na Zemlji, a živi na njoj u skitnji i misli da je to vjernička grupa; a druga grupa ostavlja tragove na Zemlji prisvaja je i osvaja njezina široka prostranstva, ali je njezina veza sa Bogom, dž.š., mala ili nikakva.“

Priroda – smiraj duše i tijela

U interakciji čovjeka sa prirodom kao Božijim darom, obrada zemlje i korištenje zemljišnjih resursa zauzima primarno mjesto u privrednom razvoju svake zemlje. Pored ove činjenice, rad na zemlji – boravak u prirodi, danas je u svijetu raširen pokret, zahvalno i rekreativno zanimanje. Život današnjeg čovjeka prate sve veća i brojnija uzbuđivanja. Stoga se čovjek, da bi sačuvao ravnotežu (umoran od svakodnevnih poslova: nauke, tehnike, politike, ljudskih mahana i vrlina), trudi da pronađe neku ravnotežu i protivtežu, da uživa u potpunom miru i da se bar malo odmora u manje bučnoj sredini.Nekoliko sati koje čovjek provede na svježem zraku, u svojoj bašči, dobar su predah i ona relaksacija, o kojoj se tako često piše u štampi i govori na radiju i televiziji.

Uz sve ovo, bavljenje baščovanstvom, kao fizičkom aktivnošću, vrlo je korisno. Obrađivanje bašče je prirodna gimnastika.

Kriza

Čovjek, po naročito danas, u toku jednog dana može čuti do nekoliko puta ovaj izraz. Sa kim god se budeš zapričao govori o krizi, piše se o krizi, čuje se na radio i TV-u o krizi. Ne poričemo činjenicu da je u suštini kriza, no, čovjek je sam uzrok te iste krize o kojoj govori, piše, sluša itd.

Na kraju, želim istaći još jednu činjenicu. Naime, u jednoj dnevnoj štampi na makedonskom jeziku, koju sam skoro pročitao, navodi se razgovor jednog dede i grupe mladića i djevojaka koji su putovali vozom.

Ova omladina je neprestano pričala o krizi. Pa im se ovaj vrijedan i mudar djed obratio riječima: „Već je 10 sati, a vi ste tek ustali iz kreveta, čak još spavate, vidi se na vašim očima. Govorite o krizi, a vidim da ništa ne radite, a imate najnovije modele mobilnih telefona, obučeni ste skupocjenom odjećom. Pogledajte kroz prozor napolje. Šta vidite, pustoš, neobrađenu zemlju punu trnja, dok je nekad sva ova zemlja bila obrađena. Tada nije bilo krize jer je svako radio. Vi ste mladi i puni elana, a nećete da radite. Ustali ste u podne i pričate o krizi. Dok ste vi tek ustali, ja sam već završio posao: pomuzao stoku, pripremio mlijeko i prodao, a sada se već vraćam kući.“

- See more at: http://akos.ba/u-fokusu/boziji-bereket-je-na-zemlji-on-vas-je-stvorio-iz-zemlje-i-za-vas-namijenio-njezinu-povrsinu#sthash.w21k8uBf.0sCdRj1z.dpuf

Kako se Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema osobama sa posebnim potrebama?

Veliki broj ljudi govorio je o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., iz različitih perspektiva. Neki ga opisuju kao ratnika, idealnog supruga, dobrog vođu dok ga drugi opisuju kao pedofila i teroristu. U ovom kratku tekstu, želio bih na jedinstven način pojasniti koliko je meni, kao pojedincu sa posebnim potrebama, važan poslanik Muhammed, s.a.v.s., kao i drugim muslimanima sa posebnim potrebama širom svijeta.

Za nas, poslanik Muhammed, s.a.v.s., je bio inicijator i branitelj prava osoba sa invaliditetom. Prije 1.400 godina, on je se postarao da osobe sa različitim sposobnostima budu zbrinute i da dobiju svoja prava i privilegije, uključujući i pravo na normalan život, baš kao i svi ostali.

Poslanik, s.a.v.s., je promijenio živote ljudi sa invaliditetom podučavajući društvo da ne postoje stigme ili loši stavovi prema onima sa poteškoćama u razvoju. On je naglasio da sami hendikep ne može utjecati na pojedince ukoliko je njihov iman jak. On je uvjeravao one sa tjelesnim poteškoćama da njihovi invaliditeti nisu kazna već su sredstvo da im grijesi budu oprošteni. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da kada se svaki musliman suoči sa iskušenjima, čak da i ukoliko ga trn ubode, njihovi grijesi bit će oprošteni.

Poslanik, s.a.v.s., je sa osobama sa invaliditetom povećao samopoštovanje i izbrisao je njihovu tugu, jad i nedostatak samopouzdanja. Uvijek ih je podsjećao da "Allah ne gleda u vaša tijela ni u vaša lica, već On gleda u vaša srca".

Poslanik, s.a.v.s., se zalagao za ljudska prava i ukinuo je diskriminaciju zbog invaliditeta koja je prevladavala u prijeislamskom dobru. On je, na primjer, imenovao jednog od svojih ashaba, Abdullaha ibn Umm Maktuma, koji je bio slijep, za mujezina i on je vodio grad Medinu kada bi Poslanik, s.a.v.s., putovao van grada.

Za Poslanika, s.a.v.s., Abdullahova sljepoća nije bila prepreka da obavlja svoje dužnosti. Kroz ovaj primjer, Poslanik, s.a.v.s., je naučio čovječanstvo da na osobe sa posebim potrebama ne treba gledati kao nesposobne i omalovažavati ih. Čak iako pojedine osobe imaju određene poteškoće one mogu biti sposobne da obavljaju određena dobra djela i da daju svoj doprinos zajednici.

Jedan od njegovih najboljih drugova bio je Džulejbib, deformiranog izgleda i niskog rasta. Dok su Džulejbiba izbjegavali, Poslanik, s.a.v.s., se sprijateljio s njim, brinuo se o njemu i podigao njegovo dostojanstvo. Njegova ljubav prema Džulejbibu je bila toliko velika da je Poslanik, s.a.v.s., čak rekao: „Ovaj čovjek je od mene, i ja sam od njega". Poslanikov, s.a.v.s., humani gest je bila snažna demonstracija načela inkluzije. To je bio dramatični čin zagovaranja, u riječima i dijelom, od strana vođe zajednice da obrazuje svoju zajednicu od značaju prihvatanja i prilagođavanja drugima zbog onoga što oni jesu kao i ukazivanja poštovanja osobama koje su možda drugi stavili na društvene margine.

Poslanik, s.a.v.s, je također udovoljavao potrebama osoba sa invaliditetom. Na primjer, osobe koje nisu mogle obavljati stojeći svakodnevne namaze mogli su ih obavljati sjedeći, a ako nisi mogli ni to da učine,Poslanik, s.a.v.s., im je dozvolio da klanjaju dok leže. Poslanik, s.a.v.s., je također rekao da onaj ko uči Kur'an sa poteškoćama, muca ili zastajkuje će imati dvostruku nagradu onih koji izgovaraju savršeno.

Dok danas ljude sa posebnim potrebama često uzimaju kao predmet zabave, ismijavanja i sprdnje, Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ljudima da se izruguju osobama sa posebnim potrebama. Njegov prijatelj Abdullah ibn Mes'ud, koji je također bio jedan od najboljih tumača Kur'ana, je bio slab čovjek sitne tjelesne građe.

Jednom se Ibn Mes'ud popeo na drvo a drugi ashabi su se smijali jer su Ibn Mes'udove noge bile jako mršave. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ih je zaustavio i rekao: "Zašto se smijete? Abdullahova noga je na Sudnjem danu na mizanu teža od brda Uhud!" Poslanik, s.a.v.s., je želio naučiti ljude da se ne smiju niti ismijavaju jedne druge, naročito kada je riječ o fizičkom izgledu. On nas je podsjetio da muškarce i žene ne definiše njihov invaliditet, već njihova djela i doprinos zajednici.

Poslanik, s.a.v.s., je zaista moj izvor inspiracije da pomažem i da se borim za prava osoba sa poteškoćama. On je pozivao ljude da jedni s drugima prolaze kroz poteškoće. On je kazao da onaj ko otkloni poteškoću ljudi na ovom svijetu, Allah će ukloniti poteškoće od njega na onom svijetu. On je također pozvao cijelo društvo da slijedi njegove primjere brinući se o osobama sa posebnim potrebama.

Obećavajući da 'vama su vaš život i pobjeda dati zbog onih koji su najslabiji među vama'.

Na ovaj način Poslanik, s.a.v.s, se ponašao prema onima sa teškoćama u razvoju. I to je razlog zbog čega se toliko puno divimo Poslaniku, s.a.v.s., i branimo njegovu časti i dostojanstvo.

Napisao: Muhammed Zulfikar Rahmet

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

motivacija

Ako vam neko kaže “Ne možeš!” oni zapravo misle “Ja ne mogu.” ~ Šon Stefanson

Postoji mala razlika među ljudima, ali ta mala razlika čini veliku razliku. Mala razlika je u stavu. Velika razlika je u tome da li je pozitivan ili negativan. ~ Klement Ston

Šta god želite da uradite, uradite to odmah. Tako je malo sutra preostalo. ~ Majkl Landon

Sreća, kao i nesreća, je stvar proaktivnog izbora. ~ Stiven Kovi

Budite mehki. Ne dozvolite da vas svijet otvrdne. Ne dozvolite da vas bol natjera da mrzite. Ne dozvolite da gorčina ukrade slast. Budite ponosni na to što i dalje vjerujete da je svijet divno mjesto, čak i kad se ostatak svijeta ne slaže sa vama. ~ Kurt Vonegut

Morate donijeti odluku da ćete nastaviti dalje. To se neće desiti automatski. Moraćete ustati i reći, ‘Nije me briga koliko je ovo teško, nije me briga koliko sam razočaran, neću dozvoliti da to otme najbolje iz mene. Nastavljam sa svojim životom. ~ Džoel Ostin

Kad se sljedeći put budete osjećali malo nelagodno zbog pritiska u svom životu, sjetite se da bez pritiska nema ni dijamanata. Pritisak je dio uspjeha. ~ Erik Tomas

Kada više ne možemo da mijenjamo situaciju, izazvani smo da mijenjemo sebe. ~ Viktor Frenkl

Sreća se često ušunja kroz vrata na koja ste zaboravili da su ostala otvorena. ~ Džon Barimor

Najbolji način da se stekne samopouzdanje je da radite ono čega se plašite da radite. ~ Nepoznat

mudremisli.com

-

Razmišljanje ili briga ???

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime EI-Mukitu – Onaj koji pazi i uzdržava i ime Er-Rezzak – Onaj koji obilno opskrbljuje, kao što se navodi u Kur’anu: “Reci: ‘Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome On hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi i On najbolje opskrbljuje.’” (Sebe’, 39)

S tim u vezi Ibn Kesir kaže: “Tj. daje imetak i onome koga voli i onome koga ne voli, čini siromašnim koga hoće, a bogatim koga hoće.”

Vidljivo nam je da danas ljudi misle samo o imetku, a ne misle o Onome koji im daje imetak! Zar čovjek može da zaradi više od onoga što mu je njegov Gospodar propisao ili da ima manje od onoga što mu je njegov Gospodar propisao? Problem kod muslimana današnjice jeste to što ne razumiju razliku između razmišljanja i brige!

S tim u vezi Allah u hadisi-kudsijju kaže: “Čovječe, stvorio sam te za ibadet, pa se ne igraj! I odredio sam ti opskrbu, pa se ne umaraj! Ako budeš zadovoljan sa onim što ti dam, tvoje srce i tijelo učinit ću odmornim, a kod Mene ćeš biti upisan kao zahvalan! A ako ne budeš zadovoljan Mojom odredbom, tako Mi Moje veličine, sručit ću na tebe dunjaluk, trčat ćeš po njemu kao životinja u divljini, ali od njega će ti doći samo ono što ti je propisano, a kod Mene ćeš biti upisan kao nezahvalan! Čovječe, stvorio sam nebesa i zemlju i nisam se umorio tim stvaranjem! Zar će Me umoriti briga za tvoj život? Čovječe, Ja ne zaboravljam opskrbiti onoga ko Mi je nepokoran, pa kako da zaboravim Sebi odanog? Čovječe, ne traži od Mene sutrašnju nafaku, jer Ja od tebe ne tražim sutrašnje djelo!”

Svaki čovjek treba da razmišlja šta će u budućnosti raditi, čime će se baviti, gdje će ići, kojim putem, na koji način i sl. No, ono što je problem jeste da ne treba i ne smije da brine šta će biti sutra, hoće li imati ili nemati. Ono što je čovjeku propisano niko mu ne može oduzeti, a ono što nije propisano nikad neće moći stići!

Srednjoškolac treba da razmišlja o tome koji će fakultet upisati, student kako će završiti fakultet, diplomant kako će naći posao, porodičan čovjek treba da razmišlja o tome kako će izdržavati porodicu, ali svima njima zabranjeno je da pretjerano brinu u pogledu toga! U trenutku kada ih počnu obuzimati brige, neka se sjete riječi Uzvišenog: “Čovječe, Ja ne zaboravljam opskrbiti onoga ko Mi je nepokoran, pa kako da zaboravim Sebi odanog?” Allah zaista misli na nas, i nikada neće zaboraviti na Svoje robove, makar oni Njega i zaboravili!

“I odredio sam ti opskrbu, pa se ne umaraj!” Ne umaraj se? Ne trudi se u pogledu nafake? Ne, nego ne zamaraj razum i misli brigom o opskrbi! Umori svoje tijelo u traženju nafake, ali ne i srce!

Allah, Onaj koji daje bogatstvo, u Kur’anu kaže: “Čovjeka sam stvorio da se trudi” (El-Alek, 4) Čovjek se mora truditi, jer Allah ne voli lijenost, ali ne voli ni nezahvalnost! “Ako budeš zadovoljan onim što ti dam, tvoje ću srce i tijelo učiniti odmornim, a kod Mene ćeš biti upisan kao zahvalan! A ako ne budeš zadovoljan Mojom odredbom, tako mi Moje veličine, sručit ću na tebe dunjaluk, trčat ćeš po njemu kao životinja u divljini, ali od njega će ti doći samo ono što ti je propisano, a kod Mene ćeš biti upisan kao nezahvalan!”

Ako o nečemu treba da brinemo, onda je to ahiret. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome jedina briga bude ahiret, Allah će ga zaštititi od dunjalučke brige, a čije se brige rasprše, Allahu će biti svejedno u kojoj dolini (zemlje) će takav stradati.” (Ibn Madža, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim u djelu Sahihul-džamia, br. 6065)

Neka tvoja danonoćna briga bude: Da mi je znati je li Allah zadovoljan sa mnom? Ako bih sada preselio, da li bih ušao u Džennet ili u Džehennem? Da mi je znati hoću li preći Sirat-ćupriju ili posrnuti na njoj?

U trenutku kada počnemo brinuti o svome imetku, sjetimo se ajeta: “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i sve zna!” (El-Bekara, 268)

Gospodaru naš, učini da imamo samo jednu brigu, brigu za postizanjem Tvoga zadovoljstva, učini da stalno mislimo samo o Tebi. Smiluj nam se, Gospodaru, i sačuvaj nas briga i svega što nas tišti! Gospodaru naš, Tebi se utječemo od svoje brige i tuge!

Molim Allaha, Samilosnog, da nam ovo bude od koristi, da otkloni brige od nas i da nas nagradi iz obilja Svoga i na ovom i na onom svijetu! Amin!

Aldijan Š.

Podijelite ovaj sadržaj...

Savjeti i preporuke profesora El-Gavsânija

Profesor Jahjâ el-Gavsâni osoba je koja se dugo bavila fenomenom ucenja Kur’ana napamet. Posjetio je brojne zemlje u kojima žive muslimani s ciljem upoznavanja metoda pamcenja Kur’ana napamet. Autor je veoma znacajne studije Kejfe tahfezu-l-Kur’ane-l-kerim (Kako ceš nauciti Kur’an casni napamet) koja je prevedena na bosanski. U toj knjizi on iznosi osnovna pravila i prakticne metode za memorisanje Kur’ani-kerima. U nastavku ukratko iznosimo njegove preporuke i savjete upucene onima koji žele nauciti Kur’an napamet.
1. Iskrenost (ihlâs) tajna je uspjeha i Allahove pomoci. Osoba koja želi nauciti Kur’an napamet treba zanijetiti da to cini radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi nekog dunjaluckog interesa.
2. Ucenje u mladosti je poput klesanja u kamenu. To treba biti podstrek našoj djeci i omladini da se što više angažuju na polju memorisanja Kur’ana u mladalackom dobu. I starije osobe mogu nauciti Kur’an napamet, ali to je tada mnogo teže.

3. Biranje odgovarajuceg vremena, jer covjek teško memoriše u stanju napetosti i uznemirenosti. Treba nastojati uciti u vrijeme kada je okolina tiha a duša odmorna i bezbrižna.
4. Biranje mjesta za ucenje takode je bitan faktor, jer ucenje napamet se razlikuje od slobodnog citanja. Poželjno je da mjesto ne bude pretrpano slikama i rezbarijom, ukrasima i predmetima koji odvracaju pažnju. Bolje je da mjesto bude što zatvorenije pod uslovom da je vazduh svjež i cist. Hatib el-Bagdadi je rekao: “Najbolja mjesta za ucenje su sobe na gornjim spratovima, kao i mjesta na kojima nema stvari koje odvracaju pažnju ili gdje ce osoba na neki nacin biti uznemirena…” Najbolje mjesto koje mi predlažemo je džamija, zato što covjek u njoj cuva svoja tri organa: oko - jer u džamiji ne vidi haram; uho - jer na tom mjestu ne cuje ono cime Allah nije zadovoljan; i jezik – jer tu govori iskljucivo dobro. Ta tri organa predstavljaju glavne instrumente pomocu kojih se uci Kur’an i ako su oni sigurni, tada je i pamcenje stabilno i kvalitetno.

5. Melodicno i oduženo citanje Kur’ana, tj. ucenje sa tedžvidom, ucvršcuje ajete u memoriji, jer Kur’an ima svoju specificnu muzikalnost i sklad, tako da uho koje je ranije culo opetovano glasno ili poluglasno ucenje odredenog kur’anskog teksta, u vecini slucajeva, lahko prepozna i osjeti eventualnu pogrešku.
6. Korištenje samo jednog primjerka Mushafa za vrijeme memorisanja i ponavljanja naucenog gradiva. Nije poželjno uciti iz razlictih primjeraka (izdanja) Mushafa jer to stvara zbrku i remeti poredak memorisanih ajeta.
7. Ispravno izgovaranje prije memorisanja. Da bi to bilo ostvarivo osoba mora poznavati arapsko pismo i biti dobro uvježbana u citanju kur’anskog teksta gledajuci. Preporucljivo je da kandidat prouci pred svojim mentorom (muhaffizom) zadano gradivo gledajuci, pa onda to memoriše, jer je jako teško ispraviti ono što se pogrešno memoriše.

8. Uvezivanje naucenog gradiva putem zvucnog i vizuelnog povezivanja krajeva i pocetaka ajeta. Ovome se mora posvetiti dovoljno pažnje s obzirom da stajanja izmedu ajeta predstavlja vecini ucaca hifza poteškocu; kako dalje zapoceti, odnosno šta dolazi poslije ajeta na cijem kraju se zastalo.
9. Ponavljanje kur’anskog teksta koji se želi memorisati, a ono se razlikuje od osobe do osobe, jer memorija kod svih ljudi nije ista; neki pamte brzo, sa malim brojem ponavljanja, dok neki moraju mnogo puta ponavljati da bi zapamtili. Ponavljati se može u sebi a i naglas. Ponavljanje u sebi preporucuje se prije spavanja. Na taj nacin utvrduju se: slika naucenog gradiva, položaj i redoslijed ajeta itd.
10. Kontinuirano ucenje svakog dana mnogo je bolje od isprekidanog. Primjer kapi koje uzastopno kapaju na stijenu te naprave u njoj udubinu – dovoljno govori. Naravno, onaj ko uci Kur’an napamet treba odrediti dane u kojima ce se odmarati, ali jako je bitno imati kontinuitet u ucenju. Treba izbjegavati da se uci u stanju zamora i nedostatka volje. Naprotiv, kandidat treba da, kada osjeti zamor, prede na ono što ce ga osvježiti poput citanja neke price, zanimljivosti, poezije itd.

11. Lagahno i tiho ucenje bolje je od brzog i stihijskog. Zjenica ljudskog oka ima vrlo važnu ulogu u procesu ucenja. Ona je poput sociva kamere. Snimatelj pažljivo i bez žurbe pomjera kameru po prizorima koje želi snimiti, pazeci da mu ruka bude mirna. Isto tako, treba postupati onaj ko želi da nauci stranicu iz Kur’ana. Prvi put treba polahko procitati prvi ajet i pažljivo ga fiksirati pogledom. Zatim se jezikom tiho ponavlja da bi on ostao u pamcenju. Što je ucenje lagahnije i mirnije rezultat ce biti bolji. Iskustvo je pokazalo da se ajeti, koje onaj ko uci hifz uz veliku koncentraciju, polahko i tiho, i koje ucac više puta ponavlja i tek tada ih smatra naucenim, daleko cvršce urezuju u memoriju od drugih. I sami hafizi osjecaju da neke sure znaju bolje od drugih. A to je zato što su u njih uložili veliki trud.

12. Koncentrisanje na slicne ajete otklanja zbrku. Kur’an je knjiga koja sadrži mnogo slicnih ajeta. Nekada je razlicito samo jedno slovo kao što je slucaj u 78. ajetu sure El-E’arâf (fe asbehu fi dârihim) i 67. ajetu sure Hud (fe asbehu fi dijârihim). Ponekad se ta razlika ocituje samo u odredenom clanu (el) kao npr. 61. ajetu sure El-Bekare (ve jaktulune-n-nebijjine bigajri-l-hakk) i 112. ajetu sure Ali ’Imrân (ve jaktulune-l-enbijâ’e bigajri hakk). U prvom slucaju rijec el-hakk je s odredenim clanom a u drugom bez njega. Takva i slicna mjesta stvaraju velike poteškoce prilikom ucenja hifza i zato je potrebna maksimalna koncentracija prilikom ucenja. Skretanje pažnje od strane mentora, takoder, uveliko pomaže kandidatu da ima u vidu ove slicnosti. O tim, na prvi pogled istim ajetima, postoje i zasebna djela kao što su El-Burhân fi mutešâbihi-l-Kur’an (El-Kerimâni); Mutešâbihu-l-Kur’an (Hasan el-Munâvi); Dabtu-l-mutešâbihât fi-l-Kur’ani-l-Kerim (Muhammed es-Sagir) i dr.
13. Stalna veza sa muhaffizom (mentorom) nasušna je potreba svakog ucaca hifza. Muhaffiz je u ovom slucaju ucitelj koji pored poducavanja ucenika ispravnom izgovaranju kur’anskih rijeci, takoder, bodri svog ucenika, otklanja probleme na koje ucenik nailazi u procesu pamcenja, upozorava ga na medusobno slicne ajete, podsjeca ga na priklanjanje Allahu i nagradu koja ocekuju hafize, itd. To bodrenje veoma je bitan faktor na putu do konacnog cilja - hafizluka, jer kandidat prolazi kroz brojne krize na tom putu. Zato je veoma važno da osoba koja želi (na)uciti Kur’an napamet pronade dobrog muhaffiza. Uslovi koje muhaffiz treba da ispunjava su: a) da bude ispravnog akideta (vjerovanja) i da ga krase visokomoralne osobine; b) da detaljno poznaje Kur’an; c) da bude sposoban da drugima prenese svoje znanje.

14. Osoba koja želi postati hafiz Kur’ana mora se cuvati od griješenja i svoj prakticni život uskladiti s propisima Kur’ana. Ustrajnost u ibadetima obasjava srce, spušta smirenost i na taj nacin dovodi do cistoce uma i spremnosti na ucenje. Poznati ashab, ’Abdullah b. Mes’ud rekao je: “Ja vjerujem da covjek zaboravlja ono što je znao zbog grijeha koji je pocinio.” Imama Malika b. Enesa pitali su da li nešto pomaže hifzu (dobrom pamcenju), pa je odgovorio: “Ako nešto pomaže pri tome onda je to napuštanje grijeha.”
15. Sistematsko obnavljanje ucvršcuje nauceno. Proces obnavljanja isto tako je važan kao i samo ucenje te mu se mora posvetiti velika pažnja. Može se reci da je obnavljanje cak i važnije od ucenja, jer kandidat ucenju novih stranica pristupa draga srca i s velikim entuzijazmom i željom da postane hafiz. Ponavljanje ranije naucenih stranica je teško i zahtijeva velik trud i strpljenje. Bez ponavljanja, naucene stranice brzo se zaboravljaju. Imam Dža’fer es-Sâdik rekao je: “Srce je zemlja, znanje je bilje, a obnavljanje je voda. Kada zemlji nestane vode bilje ce se osušiti.”

16. Cjelovito razumijevanje vodi ka svestranom hifzu. Razumijevanje kur’anskog sadržaja uveliko pomaže u procesu pamcenja. Medutim, to nije generalno pravilo jer Kur’an se može (na)uciti napamet i bez razumijevanja njegovog sadržaja. Evidentno je da i malo dijete pamti Kur’an iako ne razumije njegovo znacenje. Isti je slucaj i s narodima kojima arapski nije maternji jezik. U svijetu postoji velik broj ljudi koji znaju cijeli Kur’an napamet a ne razumiju nijednu arapsku rijec. No, ucenje Kur’ana s razumijevanjem svakako je mnogo korisnije i bolje.
17. Jak motiv i licna želja za ucenjem Kur’ana. Cilj svakog iskrenog muslimana je sticanje Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Jedno od najznacajnijih sredstava za postizanje tog cilja je Kur’an casni. Poznati su hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., govori o velikoj nagradi i izvanrednim pocastima koje je Allah, dž.š., pripremio hafizima kao i svima onima koji su stalno bili uz Kur’an, ucili ga i živjeli po njegovim propisima. To su sasvim dovoljni motivi da se muslimani, i mladi i stari, usmjere ka ucenju Kur’ana.
18. Dova Stvoritelju i traženje pomoci od Njega je vjernikov put ka olakšanju svih poteškoca. Ucac hifza treba imati cvrst oslonac u Allaha i stalno Mu se obracati molbom za pomoc. Allah Uzvišeni, doista, nece odbiti iskrenog molitelja: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravome putu.” (El-Bekare, 184)

* * *
To su savjeti i preporuke profesora El-Gavsânija. Iznijeli smo ih u ovom prilogu zato što do njegove knjige Kejfe tahfezu-l-Kur’ane-l-Kerim (Kako ceš nauciti Kur’an casni napamet) veci broj citalaca, vjerovatno, nece moci doci. S obzirom na veliku iskustvo koje cijenjeni profesor ima na polju ucenja Kur’ana napamet smatramo da ce ovi savjeti dobro doci svakome ko želi postati hafiz Kur’ana. Uz pridžavanje navedenih savjeta i, naravno, iskren nijet, cvstu volju, veliku upornost i istrajnost (o cemu smo govorili u prvom dijelu našeg priloga), kandidat ce, s Allahovom, dž.š., pomoci uspješno završiti ovaj posao i uvrstiti se, inša-Allah, u plejadu hafiza. Molimo Svevišnjeg Allaha da omoguci da se u našoj dragoj domovini Bosni i Hercegovini Kur’an uvijek uci, pamti i prakticno primjenjuje, jer on je, doista, garant našeg opstanka. “Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El-Enbijâ’, 10)